Sve počelo na igranci u Gimnaziji: Banjalučani Husnija i Branka Komić proslavili 60 godina braka

11.12.2023. | 08:17

Banjalučani Husnija i Branka Komić upoznali su se 1959. godine na igranci u Gimnaziji, a ljubav krunisali brakom novembra 1963. godine, a kako su kazali u razgovoru za “Nezavisne novine“, nedavno su uz svoje najmilije proslavili dijamantski pir, velikih 60 godina braka i 63 godine poznanstva i ljubavi.

Tokom zajedničkog života dobili su dvoje djece, četvoro unučadi i troje praunučadi i, kako kažu, svi ih ispunjavaju ponosom.

Prema njihovim riječima, za uspješan i dugotrajan brak ne postoji tajni recept, ali saglasni su da su najbitniji ljubav, tolerancija, dobra komunikacija i uzajamno uvažavanje.

“Husnija je išao u Tehničku školu, a ja u Gimnaziju, a pošto su u njegovoj školi većinom bili muškarci, dolazili su u Gimnaziju, gdje je uvijek bilo više djevojaka. On je bio sa kolegom iz škole, a ja sa sestrom Zrinkom, i prišli su nam i zamolili za ples”, prisjeća se sa osmijehom Branka, a Husnija se nadovezuje i kaže: “Dama je birala, ali prva inicijativa je bila na meni i od tog dana počinje naš zajednički život.”

Dodaju da je, prije nego što su rekli sudbonosno “da”, iza njih ostalo mnogo igranki i matinea, kao i Husnijin odlazak u vojsku, a tu razdvojenost premostili su razmjenjivanjem pisama.

“Mi smo se jednostavno našli, uvijek smo imali obaveza, ali i vremena jedno za drugo. Radili smo zajedno u ‘Rudi Čajavcu’, na različitim postrojenjima, ali tu smo se još bolje upoznali i penzije zaradili. Branka je radila odmah nakon završetka srednje škole, jer nije mogla na fakultet, bila je iz porodice koja je imala sedmoro djece, a ja sam vanredno završio fakultet u Mariboru. Vjenčali smo se nakon tri godine zabavljanja, 16. novembra 1963. godine, i od tada smo sve vrijeme zajedno u Banjaluci”, prisjeća se Husnija.

Kako kaže, Banjaluku nikada nisu napuštali, ni nakon zemljotresa 1969. godine, koji ih je zadesio sa dvoje male djece, a nisu otišli ni nakon nesrećnog rata, kada im je sin bio na ratištu.

“Srećom, nikoga nismo izgubili u tim nesrećnim vremenima, imamo sina Damira, kćerku Sandu, koja je u Švedskoj, kao i četvoro unučadi, Vernesa, Selmu, Gorana i Andreja, a bogati smo ljudi, jer imamo i troje praunučadi. Vernesova djeca su Leon i Enco, koga odmila zovemo Šemso, a tu je i Kalina, Goranova kćerkica, koja je prvi razred”, priča Branka, ponosna majka, baka i prabaka.

Komići kažu da imaju osjećaj da je 60 godina braka prošlo tako brzo, ali i danas se vole i poštuju kao i prvog dana.

“Naravno, kada bismo rekli da nije bilo svađa, to bi bila laž, ali nikada to nisu bile drastične svađe, jer mi se poznajemo dobro i znamo kakvih smo karaktera. Uvijek smo o svemu razgovarali, imali povjerenje jedno u drugo, razumijevanje i toleranciju. Ja sam poštovao njene roditelje, ona moje i niko se nije miješao u naš brak, a tako se i mi dan-danas ne miješamo u živote i brakove naše djece i unučadi”, priča Husnija, a Branka se sa osmijehom nadovezuje i kaže, da ako jedan od supružnika sluša, brak je uspješan.

“Pročitala sam jednom da Konfučije kaže: ‘Jednom sam ja kriv, a drugi put žena je u pravu'”, kaže Branka kroz osmijeh, a njen suprug se nadovezuje i dodaje da je važno i da parovi zajedno putuju i da vide svijeta.

“Kod nas nikada nije bilo sporno da li ćemo ići na putovanje, već gdje ćemo ići. Mi nismo nikada imali nekakvih velikih želja, sve se dešavalo i ostvarilo postepeno. Bili smo i ostali zadovoljni onim što imamo i pomagali smo jedno drugo”, kazala je Branka.

Napominje da su putovali zajedno, a kada su dobili djecu, nastavili su porodična putovanja, a nerijetko su išli i na odvojena službena putovanja.

“I to nikada nije bio problem, jer imali smo povjerenja jedno u drugo, nije bilo ljubomore. Mnogo sam putovao, ali sam se uvijek držao parole ‘svuda pođi, ali kući dođi’, jer nama nigdje nije bilo ljepše nego kući, u našoj Banjaluci. Tu nam je porodica, kolege, a svi mi što smo radili u ‘Čajavcu’ pazili smo se kao braća i sestre, svi smo se znali, družili, išli na rođendane, babine, a primijetim danas kao da su se mlađe generacije otuđile jedne od drugih”, kaže Husnija.

Supružnici su saglasni da današnja omladina sve manje komunicira, pa, kako kažu, nije rijetkost vidjeti par koji sjedi zajedno, ali šute i svako je zadubljen u svoj mobilni telefon.

“Savjet mladima bi bio da ne zalaze u sitnice, jer svako nekada ima svoju ‘žutu’ minutu, a treba imati toleranciju i dovoljno se poznavati, pa znati da nema tog problema koji se ne može riješiti. Zdravlje je u prvom redu, a sve ostalo je višak. Kod nas su problemi uvijek bili zbog zdravlja, Husnija sa očima, a ja sam prije 23 godine imala operaciju na mozgu”, prisjeća se Branka.

Supružnici Komić kažu da su izuzetno bogati ljudi, jedino bi voljeli da je kćerka bliže, ali idu jednom godišnje kod nje i unučadi u Švedsku.

Kako su kazali, često žale za prošlim, prema njihovim riječima, boljim vremenima, veliki su jugonostalgičari, a Husnija je i vršilac dužnosti predsjednika Društva “Josip Broz Tito” u Banjaluci.

“Mi se ne bavimo politikom, mi analiziramo i sjećamo se lijepih vremena. Mi poštujemo Republiku Srpsku, to je naša zemlja, ali i dalje imamo žal za vremenima koja su prošla. Takođe, ja imam 83 godine, Branka je godinu mlađa, i sve je manje našeg društva, što je i normalno, jer godine čine svoje”, zaključio je Husnija i poručio mladima da se uzajamno uvažavaju, nađu vremena za druženje i komunikaciju i izvan online svijeta.