Sveštenik o smislu posta: Nije dijeta, već je neodvojiv od molitve i onog duhovnog dijela

28.02.2023. | 07:50

Pravoslavni vjernici ove godine Vaskrs obilježavaju 16. aprila. Ovom prazniku prethodi sedmonedjeljni post koji je počeo juče, 27. februara, 2023. godine.

Po kanonu srpske pravoslavne crkve ovo je takozvani pokretni post i najvažniji je posni period u toku godine.

Njegov osnovni zadatak je da nas tjelesno i duševno pripremi za praznik Vaskrsenja Hristovog, te se u vrijeme ovoga posta uzdržavamo od mesa, jaja, sira, mlijeka, i ostale hrane sa životinjskim masnoćama.

Mnogo je pitanja koja vjernici postavljaju pred početak bilo kog posta, a na neka od njih danas ćemo pokušati da odgovorimo.

Gosti u emisiji Puls Srbije bili su Draško Đenović, vjerski analitičar i sveštenik Vladimir Pekic, paroh pri crkvi Svetog Marka, koji su razgovarali o tjelesnom, ali i o bitnosti duhovnog pročišćenja i suzdržavanja tokom ovog posta.

Post je, započeo je razgovor Pekić, imperativ Božjih zapovijesti, a to je ljubav prema njemu cijelim svojim bićem.

“Postom čovjek osposobljava sebe da se priveže za Boga, ali da produbi i zajednicu koju gradi sa svojim bližnjima i sa onima sa kojima se neposredno sreće, a čak i sa onima sa kojima možda nije u najboljim odnosima”, rekao je Pekić.

Čega još treba da se suzdržavamo ispričao je i Đenović.

“Post nije dijeta. Čovijek 21. vijeka, najčešće doživljava post kao dijetu. Post je neodvojiv od molitve i onog duhovnog dijela. Ako mi samo ne jedemo namirnice životinjskog porijekla, a ne propratimo ga molitvom i čitanjem Svetog pisma i izmirenjem sa onima sa kojima smo možda u konfliktu, onda je to ono “džabe ste krečili”. Veliki broj naših sugrađana počinje i završava post na onom tjelesnom nivou”, kaže Đenović.

Okrenimo se Bogu, naglasio je on, i ostavimo svoja mala božanstva.

“Moramo se okrenuti Bogu. Moramo se okrenuti drugim ljudima, ostavivši sve što nas odvaja od Njega. Ostavivši mala božanstva. Nekom su to serije, nekom je to mobilni telefon, i tako dalje, a onda kažemo da nemamo vremena za crkvu, za čitanje Svetog pisma, za molitvu… Koliko je čovjek spreman da ostavi kafu, ili cigarete, od kojih je zavisnik? Jedno je popiti kafu, drugo je kada ste zavisni. Treba da se odreknemo svega o čemu jesmo zavisni i što nas odvaja od Boga”, rekao je Đenović.

Poenta posta je da uskratimo sebi ugađanje, kaže Pekić.

“Nama je suštinski za život neophodan Bog, pa onda bližnji. Zavisnosti od najsitnijih do najkrupnijih – koje zovemo i bolesti zavisnosti su prve za ostavljanje. Umjerenost je majka svih vrlina, kaže Aristotel. Najbolji savjet bio bi to da obratimo pažnju na ono što nas sprečava da naš život bude prepreka našoj sreći. Najlakše je da se odreknemo nečeg na par nedjelja, a šta kad se završi post? Cilj je da iz korijena mijenjamo sebe dio po dio. Samokontrola, nad svojim prohtjevima, i nastavak istog i nakon posta”, kazao je on i dodao:

“Smisao posta nije u zamjeni namirnica, nego je u smanjenju namirnica. To je duboko socijalna dimenzija. Nekada je to značilo smanjujući hranu, višak hrane dijelilo se onima koji ne mogu da je priušte, ili novac. Smisao jeste, ne da se lišimo nečeg, nego da prepoznamo da smo suštinsko stvoreni kada u doborti, praštanju dijelimo ljubav sa bližnjima. Bilo bi dobro da vernici dođu u hramove i najbolje da se posavjetuje sa svojim parohijskim sveštenicima kako da poste i da spram svojih mogućnosti poste da taj post ne bude još dodatni teret. Vrijeme je lako, a jaram blag, kaže Hristos i on želi da se mi oslobodimo svoje muke i napetosti u životu, a ne da još više otežamo sebi”, rekao je on.