Trijaža sve izvjesnija, Šeranić najavljuje: Za deset dana prelazimo granicu izdržljivosti

10.11.2020. | 08:22

Zdravstveni radnici, vozači saniteta, spremačice, laboranti i drugo osoblje su heroji koji rizikuju svoj život da bi pomogli pacijentima koji su zaraženi virusom korona, kaže Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, prisjetivši se dvojice kolega koji su izgubili život liječeći pacijente.

“Tu se vidi u kakav rizik oni ulaze da pomognu ljudima. Zato mi građani moramo voditi računa da ih što je manje moguće izlažemo riziku”, rekao je Šeranić u intervjuu za Nezavisne novine.

Vi ste na čelu tima medicinskog osoblja koje se sve ove mjesece bori da sačuva živote i zdravlje građana usljed pandemije. Kako vidite njihov rad?

Otkad smo u epidemiji virusa korona, ja zdravstvene radnike vidim kao heroje, ne samo kad je u pitanju zdravstvo, već kad su u pitanju i njihov privatni život i njihove porodice. U mnogim situacijama oni nemaju ono što većina nas ima jer moraju biti oprezni da bi se sačuvali za pacijente kojima pružaju pomoć. Ali nisu heroji samo zdravstveni radnici, heroji su i vozači saniteta, spremačice, laboranti… Svi su oni jedan veliki tim, kojem sam ja, ako se tako može reći, samo na čelu. Moramo biti svjesni kao građani da je izuzetno veliki pritisak na zdravstveni sistem. Ali nije samo tu stvar zdravstvenog sistema, već i cijelog sistema koji opslužuje zdravstvo – samo kad bi ljudi znali koji je protok kiseonika, koliko se električne energije troši… Imali smo pojedine slučajeve da su iskakale trafostanice!

Nažalost, imali smo i žrtve među zdravstvenim radnicima. Koliko ljudi je van stroja, koliko ih je možda samih zaraženo pa ne mogu pružati usluge?

Podaci o broju zdravstvenih radnika koji su u stroju ili van stroja se svaki dan mijenjaju. Svakako je dobro da je minimalan broj koji su se zarazili unutar zdravstvene ustanove. Kao što smo rekli, i oni su ljudi, imaju privatni život. Oni dođu u kontakt sa zaraženim ljudima, vlastitom djecom, suprugom, majkom, itd. i to je jedan od razloga što dio njih bude isključen iz procesa. Izražavam saučešće i žal za dvojicom naših stradalih kolega. Jedan od njih, dr Dragan Vojvodić je moj učitelj i jedan mlađi kolega dr Marko Pekija. Oni su, radeći s pacijentima, nažalost, izgubili život. Tu se vidi u kakav rizik oni ulaze da pomognu ljudima. Zato mi građani moramo voditi računa da ih što je manje moguće izlažemo riziku.

Šta mi možemo uraditi da im pomognemo?

Naše odgovorno ponašanje će smanjiti rizik da na poslu dođu u kontakt i zaraze se. Nakon smjena od 12 sati, pa ponovo nakon 24 časa, dolazi do iscrpljenosti organizma, koji je onda podložniji infekciji i neželjenom toku infekcije. Imate RTG tehničare koji moraju nositi odijela, olovne kecelje. Možete misliti koje napore oni prolaze da bi uslikali sva pluća koja je potrebno da uslikaju našim pacijentima. I ti ljudi su i dalje tu. I zdravstveni sistem i dalje fleksibilno premošćava probleme koji se postavljaju pred njega. Ogromnu zahvalnost dugujemo direktorima zdravstvenih ustanova zbog toga. Svi moramo da podnesemo teret.

Da li je sistem već na granici izdržljivosti? I šta ako tu granicu pređemo?

Zdravstveni sistem je pod izuzetnim pritiskom. Trenutno nismo prešli granicu izdržljivosti, ali za deset dana će biti i to.

Šta to konkretno znači? Da li ćete, možda, morati dio ljudi vratiti kući jer neće biti kapaciteta da se liječe?

Bićemo prisiljeni da radimo trijažu. Moraćemo da sužavamo prostor na one koji su najugroženiji, računajući da oni koji su manje ugroženi mogu da se izbore s virusom. Taj stepen trijaže i nivoa usredsređivanje na najugroženije će se početi sužavati jer više nije stvar broja kreveta ili opreme. Problem su ljudi koji će liječiti i raditi s pacijentima. I Sindikat radnika u zdravstvu je uputio proglas javnosti i upozorio šta sve oni prolaze. I Sindikat medicinskih sestara i tehničara je uputio proglas o njihovim problemima. Ja ih sve podržavam i razumijem šta sve oni prolaze sada. Ja ću s direktorima zdravstvenih ustanova vidjeti da im obezbijedimo sve ono što im je potrebno da im pomognemo.

Ja se bojim scenarija da ćete nekoga kroz te trijaže vratiti ko će kasnije preminuti, pa će se dići optužbe da je bolestan čovjek poslan kući. Koliko je javnost svjesna posljedica preopterećenja zdravstvenog sistema?

To je ono što smo govorili na početku. Ako se ja zarazim pa zarazim oca ili majku, koji su stariji, onda će ljekar morati razmišljati kome da pruži pomoć. Zato svi moramo da imamo na umu kako da pomognemo da nas se što manje zarazi. Ja svojim saradnicima u Ministarstvu kažem da ne nose masku zbog Alena Šeranića, nego zbog sebe i svojih bližnjih. To je suština.

Vidi li se kraj ove pandemije? Je li to januar, februar, mart, ljeto…?

Vrlo teško je to sad reći, kada ćemo doseći vrh.

Je li ovo sad taj treći val?

To sad nije ni bitno. Hajde da se ne zamaramo terminima. Značajno je da se jedino virus može suzbijati kroz smanjenu interakciju ljudi. Virus traži jedinku da bi živio. Ako mu onemogućimo tu interakciju, onda smo mu onemogućili da se širi. Zbog toga donosimo mjere koje donosimo koje su usredsređene na zajednicu i na pojedinca. Mi u Štabu smo svjesni da se ovdje ne radi samo o zdravstvenom pitanju, već o posljedicama na cijelo društvo – i na škole, i na vrtiće, treninge… Sve to utiče na mentalno stanje ljudi. Već smo u Ministarstvu pokrenuli čitav niz aktivnosti s centrom za socijalni rad, mentalno zdravlje, udruženjem psihologa i drugima. Svima zaista zahvaljujem. Oni su kroz svoje stručne prijedloge usmjeravali svoje aktivnosti šta moramo sada da radimo da bismo za godinu dana znali u kojem ćemo pravcu ići. Jer posljedice će biti i ekonomske, i socijalne, i mentalne.

Svakodnevno vidimo donacije medicinske opreme koju uručuje ambasador EU Zatler, Ambasada Njemačke, brojne zemlje. Koliko je ova pomoć značajna?

Ja ovom prilikom zaista zahvaljujem i EU ambasadoru Zatleru i ambasadama Kine, Rusije, Amerike, Mađarske, Njemačke… Da ne bih nekog zaboravio, ovdje ću stati, ali zaista svima zahvaljujemo. Sve što smo dobili raspodijelili smo prema zdravstvenim ustanovama, zatvorima, policijskim upravama, vrtićima… Gledamo kako da cijelo društvo pokrijemo kroz to.

Remdesivir još nije stigao u BiH

Nabavili ste lijek remdesivir koji dobijate preko ovog evropskog sistema nabavki. Da li je taj lijek stigao? A ima i nekih izvještaja da možda i ne pomaže?

Izašla je jedna preliminarna studija, koja još nije prošla sve recenzije, u kojoj se tvrdi da učinkovitost u liječenju i nije toliko značajna. Ali da biste bilo koju studiju mogli uzeti kao relevantnu, mora proći sve faze. Drugo, mi smo kao BiH – ja sam predstavnik RS u tom timu za zajedničke nabavke prema Evropskoj komisiji – aplicirali i prošli svu neophodnu proceduru. Mi smo iskazali svoje potrebe i svakako na Vladi RS usvojili zaključak o nabavci i raspodjeli unutar BiH. Pored toga, uputili smo zvanično pismo Evropskoj komisiji u odnosu na ovu studiju i od njih tražili kako će Evropska agencija za lijekove da reaguje po tom pitanju, s obzirom na to da su naši pravilnici usaglašeni s evropskim direktivama. Nažalost, još nismo dobili odgovor. Svakako, mi i dalje ostajemo u tom procesu.

Lijek još nije stigao u BiH?

Lijek još nije stigao i mi očekujemo isporuku. Distribucija ide na osnovu količina koju cijela Evropa dobije, a onda se po stopi hospitalizacije raspoređuje po zemljama. Sve tehničke procedure mi smo završili, lijek još nismo dobili, očekujemo da ga dobijemo. Očekujemo, naravno, i povratnu informaciju od Evropske komisije kad je u pitanju status samog lijeka.