Vjera, čuda i duhovnost: SPC danas slavi svete Zosima i Jakova tumanske

21.08.2023. | 07:48

Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave danas praznik svetih Zosima i Jakova tumanskih. Posebno svečano biće u manastiru Tumane, gdje se očekuje na desetine hiljada vjernika.

U 8.30 počinje Sveta arhijerejska liturgija, a blagosiljanje slavskog kolača u 10 časova.

U manastiru Tumane se kao najveća svetinja, čuvaju mošti Svetog Zosima Tumanskog, Sinaita čudotvorca.

Sveti Zosim tumanski bio je veliki molitvenik i duhovnik. Pripada grupi monaha isihasta, poznatih pod imenom Sinaiti, koji su u vrijeme kneza Lazara, naselili Srbiju.

O njegovom životu nema sačuvanih istorijskih podataka. Po predanju živio je sam u kamenoj pećini isposnici kod današnjeg manastira Tumane.

Zosim Tumanski, svetac kog mnogi smatraju čudotvorcem, živio je u 14. vijeku i stradao je za vjeru, a prema odluci Sabora SPC praznuje se 21. avgusta.

Sahranjen je na monaškom groblju u Tumanu, a narod se klanja njegovim moštima tražeći iscjeljenje najtežih bolesti.

Narod im sa mnogih strana pritiče, moleći od svetitelja leka svojim bolestima i izbavljenje od nevolja. U redovima za molitvu ima mnogih…. svi primaju utjehu i blagoslov svetitelja i iz Tumana odlaze kao novi ljudi.

Narod vjeruje da je Miloš Obilić, kosovski junak, nenamjerno ubio i monaha Zosima u lovu. Miloš je navodno začuo šuštanje iz obližnje šume pa je odapeo strijelu iz luka misleći da gađa neku životinju, ali je, prema predanju, pogodio pustinjaka Zosima. Kad je to vidio, uzeo ga je u naručje i ponio ga, a Zosim mu je rekao da ga tu ostavi riječima: „Tu, mani me…“, pa je mkesto gdek je Zosim tražio da ga spusti i gdje su potom nikli manastir i manastirska crkva nazvan Tumane.

U manastirskom ljetopisu zapisani su mnogi slučajevi čudesnih iscjeljenja, od karcinoma, leukemije, nečistih sila, bezdetnosti… Svetitelj se do danas javlja onima koji ga usrdo mole, darujući mir, blagoslov i utjehu.

Prepodobni Jakov, rođen je kao Radoje Arsović 1894. godine u selu Kušići nadomak Ivanjice.

Stekao je dva doktorata u Francuskoj, ali ga je jednom prilikom dotakla blagodat Božja.

Napustio je službu i svjetovni život, pa je uz vladiku Nikolaja započeo svoje podvizavanje u manastiru Žiča. Kao iskušenik prošao je sva monaška poslušanja.

Izuzetno skroman i ćutljiv, stekavši mnoge duhovne darove, bio je i prozorljiv. Prebijen je do smrti 1946. godine. Po sopstvenom zavještanju sahranjen je u manastiru Tumane. Mošti su mu otkrivene 21. oktobra 2014. godine.