Vjernici sutra slave prepodobnomučenicu Evdokiju: Molitvama se borila za spasenje duša

13.03.2025. | 19:48

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici širom svijeta danas obilježavaju praznik posvećen prepodobnomučenici Evdokiji.

Ova svetiteljka se molitvama borila za spasenje duša, posebno onih koji, kako se navodi u spisima SPC, stradaju od bludne strasti.

Prepodobnomučenica Evdokija je živjela u Iliopolju gradu Feničanskom za vrijeme carovanja Trajanova. Najprije velika razvratnica, a potom pokajnica, isposnica i najzad mučenica. Razvratom je bila sabrala ogromno bogatstvo. Preokret u njenom životu napravio je, Promislom Božjim, neki stari monah German, i to nehotično.

Došav poslom u grad, on odsjedne kod jednog hrišćanina, čija se kuća dodirivala sa kućom ove Evdokije. Kada je on noću počeo po običaju monaškom čitati Psaltir i neku knjigu o Strašnome Sudu, Evdokija ga čuje i s pažnjom stane osluškivati njegove riječi sve do kraja.

Strah i užas obuzme je, tako da je ostala budna do svanuća. A čim svane, ona pošalje sluge da umole toga monaha da dođe k njoj. German dođe, i među njima se otpočne dug razgovor o onome što je starac monah prošle noći čitao, i uopšte o vjeri i spasenju.

Rezultat tih razgovora bude da Evdokija zamoli mjesnog episkopa da je krsti. Poslije krštenja ona predade sve svoje imanje crkvi, da se razda siromasima, otpusti svoje sluge i robove, a ona se povuče u neki ženski manastir. I tako se odlučno posveti sva monaškom životu, poslušanju, trpljenju, bdijenju, molitvi i postu, da bude poslije trinaest mjeseci izabrana za igumaniju.

Proživje u manastiru pedesetšest godina, i udostoji se pred Bogom da joj Bog dade toliku blagodet, te i mrtve vaskrsavaše. Kada nasta gonjenje hrišćana od nekoga kneza Vikentija, sveta Evdokija bi posječena mačem, piše Alo.

Molitva svetoj prepodobnomučenici Evdokiji

“Tebi Bogom izabranoj od roda samarjanskoga i pozvanoj iz bezdana pogibelji u ogradu Svete Crkve Njegove, na svečanost prvorođenih čija su imena zapisana na Nebesima, prepodobnomučenice Evdokija, uznosimo pohvalni pesmopoj, jer mnogo može molitva pravednice pred milosrđem Svevišnjega, pa i od svake nevolje da spase one koji ti kliču: Raduj se, mučenice Evdokija, molitvenice za spasenje duša naših! Angelski činovi i duše pravednika na Nebesima raduju se radošću velikom zbog jednoga grešnika koji se kaje – po istinitoj riječi Gospodnjoj. I mi, zemnorodni, gledajući kako si i ti iz dubine bezakonja na put spasenja natprirodno izvedena Evdokija predivna, radujemo se, i Gospodu blagodareći, pohvalno ti kličemo: Raduj se, jer Bog čudo milosrđa Svoga kroz tebe objavi! Raduj se, jer si čudesnu silu dobrote Hristove na sebi pokazala! Raduj se, iz tame grijehovne na divnu svjetlost Jevanđelja pozvana! Raduj se, jer si iz kala slasti velijarovih rajske sladosti dostigla! Raduj se, jer se moliš za naše obraćenje od zlih djela! Raduj se, mučenice Evdokija, molitvenice za spasenje duša naših!”