Vratili se iz Njemačke u rodno Podbrđe: Evo kako se Božić danas proslavlja u Kotor Varošu

25.12.2022. | 14:40

Bračni par koji se vratio iz Njemačke uživa u penzionerskim danima uz druženje i prijatelje sa kojima proslavljaju i Božić

Bračni par Anđa i Slavo Petrušić u selu Podbrđe u Kotor Varoši najradosniji katolički praznik Božić ne mogu zamisliti “bez naroda”, odnosno bez društva i druženja.

Ekipi Anadolu Agency (AA) ovaj bračni par koji se vratio na svoje ognjište nakon što su stekli uslove za penzionisanje u Njemačkoj, ispričao je da su sa radošću dočekali Božić. Petrušići imaju dvoje djece Vesnu i Tomu, koji žive u Njemačkoj, kao i petoro unučadi, a ove godine radost im kvari samo činjenica da Tomo i njegova porodica nisu mogli doći.

Ovaj bračni par zadovoljan je svojim životom u Podbrđu, uživaju u penzionerskim danima, ali najveće zadovoljstvo im pružaju posjete mnogobrojnih prijatelja. Kada kuha vrijedna domaćica Anđa, uvijek pravi više hrane, jer zna da će im se najčešće pridružiti neko od prijatelja, a posebno vikendom i praznicima.

I za ovaj Božić Petrušići su pripremili pečenicu, juhu, sarmu, kolače i keške – tradicionalno Božićno jelo koje se priprema tako što se pšenica, takozvana prebijenica kuha u kokošijem temeljcu, dok se meso skuhane kokoške ili pileta sitno isječe i pomiješa sa skuhanom pšenicom.

Anđa Petrušić govoreći o Božiću rekla je:

“To nam je najglavniji praznik, Božić. Obraduješ se i Božiću, a obraduješ se i djeca će doći, zbog djece, familija, onda se sastanemo svi”.

Iako proslavljaju dosta praznika, Božić je poseban, naročito ako ugođaj bude upotpunjen snijegom. Prazničnu atmosferu upotpune prijatelji, mnogi dolaze iz dijaspore u rodni kraj.

“Sastajemo se na primjer jedno veče kod nas, večera je – nas bude oko 20 sigurno, bude i više, razvučemo veliki sto, sarma i supa, keške i meso i salate, kolači”, rekla je Anđa i dodala da sljedeće veče idu kod nekih od prijatelja.

Anđa odlazi u crkvu na molitve kada god može, a u tome je može spriječiti samo bolest ili dolasci gostiju.

Kaže da je teško proslavljati bez djece, ali uz Slavu i prijatelje vrijeme brže prolazi.

“Sve je dobro dok smo dvoje u kući makar, a ne daj Bože da bude jedno, onda ti više ništa nema, ne znači, ali šta ćeš, takav je život”, rekla je ona.

Sve pripreme za Božić Anđa je obavila na vrijeme, zadovoljna je što i dalje može raditi, a obaveze si rasporedi na više dana tako da sve bude spremno na vrijeme.

“Samo da bude mira, to je najglavnije, mira i zdravlja to ti je najvažnije. Ako si bolestan nema od tog ništa, ako je nemir, imali smo i kada je bio rat i Božić i sve, ali nam nije bilo ni do čega, a sad hvala Bogu sad je dobro sve. Mir i zdravlje i da dolaze komšije, da nismo tu sami”, poželila je Anđa za Božić.

Njihovi prijatelji, koji su im došli u goste za vrijeme posjete ekipe AA dijele njihove stavove, a svi zajedno uživaju u druženju, šalama i pjesmi.

“Živio sam ovdje do 1994. Ovdje sam bio i tad sam živio. Kada sam otišao u inostranstvo onda sam prestao živiti, onda sam ti bio samo kramp i rad, radno odjelo i radi i ajde u kuću i ćuti. E kad sam se vratio, kada sam penziju završio pa došli odozgo, obnovili ovdje, e sad ponovo živim. Zato što sam ja ovdje rođen”, rekao je Slavo.

Odlučio je da se vrati na svoje ognjište jer mu je tu mnogo ljepše i smatra da oni koji tvrde drugačije nisu potpuno iskreni. Njemu je teško prihvatiti drugačiji mentalitet, da se komšije ne poznaju i ne druže. Ponosan je što ovdje na samo 500 metara puta mora više puta zaustaviti automobil jer ga svi zovu da svrati. Kaže da je po tome Bosna i poznata, o tome je razgovarao i da ljudima koji su iz drugih država dolazili u Njemačku.

“U nas dosta tih praznika ima, ali u nas je fešta često, ovi iz Zagreba se samo zovu telefonom jave – jagnje će biti tamo i svi oni dolaze i odmah je fešta, praznik. Božić to je religijski praznik koji je ostao od starina i to su ljudi poštovali”, kazao je dodajući da su takve praznike poštovali svi, bez obzira na vjeru, a svi bi dolazili kod onih koji proslavljaju.

Na Božić kaže u rodni kraj dolaze iz svih zemalja, iz Kanade, Amerike, Australije, a o Evropi da se i ne govori.

“Gdje su ovi stariji, gdje drže do običaja onda drže i mladi”, rekao je Slavo.

Smatra da je dobro dok se poštuju stari običaji, jer samo tako može postojati i poštovanje. Drago mu je da se u Bosni i dalje poštuju mnogi običaji jer kaže na Zapadu to nije slučaj, tako da nema života, samo se radi i spava.

Uživa u odlascima na obližnje brdo sa suprugom, odakle si dovezu drva za ogrijev, kada ih ima – beru gljive, sjede u šumi gdje nema ni buke, ni auta, ni galame i to im je psihički odmor.

Na pitanje bez čega ne može zamisliti Božić, Slavo je odgovorio:

“Bez naroda, ako nema naroda – bila je korona, bilo je tu svega pa manje se dolazilo, manje se komuniciralo, nije se smjelo hodati nisu dali prelaziti granice”.

Drago mu je da su sve mjere iza čovječanstva i da je nastavio život kakav ga ispunjava. Kaže da ima mnogo posla, oko njiva, kuće, dvorišta, ali da sve obavlja polako jer ima vremena.