Vrijeme u Jablanici kao da je stalo: Nada i domovi pod muljem, blatom i stijenama VIDEO

20.01.2025. | 09:54

To je čudo nad čudima da čovjek ostane živ. Da samo možete zamisliti koje su kamenice i stijene prošle kraj nas. Da je ijedna udarila, sve bi nas sasulo, ispričao je Adil Begović, jedan od mještana Donje Jablanice.

Adilova kuća uništena je u razornim poplavama koje su ovo područje zadesile u oktobru prošle godine.

U noći između 3. i 4. oktobra, Čvrsnica je popustila, a nebo se otvorilo donoseći sa sobom obilne padavine koje su ubrzo postale razorne bujične poplave, uzimajući sa sobom i duše i domove.

Prvo se u mirnoj tišini čula samo škripa zemlje, a zatim su rijeke postale neumoljivi protivnici, koje su gutale sve pred sobom.

Danas, tri mjeseca poslije tragedije koja je zadesila ovo područje, u kojoj je nestalo 19 ljudskih života, nestale su slike i uspomene, nestao je mir i spokoj, nestao je život kakav su poznavali, ali nije nestao gnjev, jer do danas na ovom području gotovo ništa nije urađeno.

Oni koji su izgubili sve, sada su izgubili i nadu. Ekipa “Nezavisnih” posjetila je Donju Jablanicu, u kojoj smo proveli dan, zatekli smo porušene kuće, mulj, blato i porodice kako obilaze svoje kuće pokušavajući i tri mjeseca poslije da nađu bar neki trag doma ispod naslaga blata i kamenja – ostali su samo fragmenti prošlih života.

Svaka ruševina je podsjećanje na zlatne dane koji su nestali, kao okviri sjećanja i praznine.

U samo nekoliko sati, Donja Jablanica, koja je do tada bila slikovita oaza života, postala je slika apokalipse, a o toj kobnoj oktobarskoj noći svoju priču je s nama podijelio Adil Begović.

“Tu sam veče bio sa prijateljem vani i oko pola deset sam se vratio kući. Kada sam se vraćao, bila je baš velika kiša. Toliko je padala da me probudila te sam oko jedan sat iza ponoći izašao ispred kuće da vidim šta se dešava. Padala je kao da je bila fontana. Uzeo sam motiku iz ostave da prokopam kanal kako bi voda oticala, jer sam se prepao da ne ide u kuću”, ispričao nam je Begović.

Tog trenutka nije ni slutio šta će da uslijedi, dok je kopao kanal, već nakon nekoliko minuta je shvatio da to neće pomoći pa je ušao u kuću po porodicu.

“Išao sam po mlađeg sina i da se svi prebacimo na sprat, jer je voda nadolazila. Kada sam zatvorio ulazna vrata, samo sam korak ili dva napravio i začuo se jak udar koji je provalio vrata i izbio ih i tada je nestalo struje. Mene je ta bujica iz predsoblja izbacila u dnevni boravak i u dnevnom boravku se ja nalazim u svemu, u materijalu… sve pliva oko mene, komode, namještaj. Plivam i nalazim sina koji mi govori “babo, plafon nam je pao”, učinilo mu se, jer je soba puna vode i ostalo nam je samo pola metra do plafona. Uspio sam naći ručku od prozora, ali je pritisak vode bi toliki da nije bilo šanse da ga otvorim. U toj brzini, to ti je bilo kao tri puta klapnuti rukom, na um mi je palo da nogama izbijem prozor”, priča Begović dočaravajući sve rukama, kao da svaki sekund ponovo proživljava.

Najviše se uplašio za porodicu. Spasavao je njih kako je znao i umio pritom se boreći za sopstveni život. Bujica ga je, prisjeća se, nekoliko puta bacala iz kuće napolje.

“Ja se borim i u sebi mislim “je li mi mali Eldo ostao unutra”. Taman dok sam ponovo doplivao do kuće nakon što me voda izbacila, još me je jedna voda udarila i vratila. Uspio sam prići ispod kuće i udarao sam na prozor da ih dozovem. Muk! Prišao sam donjem prozoru sa strahom i dozivam sina: ‘Eldo!’ Kad se on javi: ‘Evo me, babo’. Uspio sam ponovo ući u prostoriju i za ruke sam ga izvukao. Kad smo izašli kao da je na trenutak bio neki predah. Žena je utom navalila da idemo na tavan”, opisuje Begović.

Opisao nam je da su se iza kuće “naslagala auta” koja je bujica donijela, te da se pokušao popeti po njima kako bi došao do tavana i krova kuće, ali je bilo veoma nesigurno. Popeo se na krov preko oluka te naslagao cigle kako bi uspio na tavan popeti i porodicu. Tu na tavanu su ostali do zore. Dok su čekali da svane, slušali su jezivu huku vode i zvuk pucanja greda koje su popuštale pod silinom bujice koja je nadolazila.

“Zvuk huke je bio nepodnošljiv. Još prvi put kad me je bujica izbacila iz kuće bio sam sav od blata, uši su mi bile pune mulja. Hvatao sam kišu sa krova da operem lice”, prisjeća se Begović svakog detalja noći koju neće nikada zaboraviti.

Nakon nesnosne huke došla je tišina. Bezdušna, duboka, gotovo opipljiva. Danas, nakon 108 dana, mještani koji su ostali bez domova, članova porodice, prijatelja, komšija, svega što su do tada imali i poznavali gledaju u pustoš.

Ispod mulja, blata i kamenja su ostali njihovi snovi, njihovi životi. U Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojem su odmah nakon smrtnosnih poplava na području Jablanice i Konjica, gdje su ugašena 24 života, 19 na području Jablanice i pet u Konjicu, formirali poseban tužilački tim, čiji je zadatak, između ostalog, utvrđivanje eventualne odgovornosti i uloge ljudskog faktora u toj kataklizmi, počeli su stizati prvi nalazi i rezultati brojnih naloženih vještačenja. Tako je zaprimljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke o kamenolomu u Donjoj Jablanici. Podsjetimo, u radu tužilačkog tima poseban akcent stavljen je na poslovanje i aktivnosti kamenoloma koji se nalazi iznad naselja Donja Jablanica, a koji je u vlasništvu kompanije “Sani” d.o.o., čiji je vlasnik Dženan Honđo.

Dok smo prolazili kroz Donju Jablanicu, mještani su nam pokazivali gdje su nekada stajali njihovi vrtovi, voćnjaci, gdje su se djeca igrala.

Na mjestima gdje su nekada cvjetale ruže, sada je kamen, a na mjestima gdje su djeca trčala, sada stoje samo razočarani i uplašeni ljudi.

Iako su prošla tri mjeseca, malo toga je urađeno.

Sanacija uništenih domova, izgleda, čeka vedrije dane, pa tako i doniranih 20 miliona maraka.

Iako mještani Jablanice, koja je najviše stradala u poplavama, s nestrpljenjem očekuju obnovu domova, postavlja se pitanje: kada će da se usele?

Adil i njegova supruga Đamila te sinovi Almir i Eldar trenutno žive u stanu koji im je ustupio prijatelj, a stan je pripadao njegovoj pokojnoj punici. Jedno vrijeme su bili kod Adilove i Đamiline kćerke, ali kako govore, ona ima djecu i stan je bio previše tijesan za sve.

Obnova željezničke pruge u Donjoj Jablanici napreduje prema planu i trebalo bi da bude završena do kraja januara, saopštile su u četvrtak “Željeznice Federacije BiH” i izvođači radova “Cengiz Insaat”.