Za bolje sutra: Osam savjeta psihologa za budućnost naše djece

09.05.2023. | 21:30

Psihološko stanje pojedinca, djece, roditelja, društva danas je, na žalost inicirano tragedijama u Srbiji, najčešća tema medija, formalnih i neformalnih razgovora, tvrdi za UNU psiholog Sonja Stančić.

Ona kaže da empatija podstaknuta neviđenim zločinom, za koji se vjerovalo da se dešava samo tamo negdje daleko, tek treba da postane sinonimom našeg društva.

“Mentalno zdravlje, saosjećanje, vaspitne uloge sistema teme su koje ne treba da “proguta” vrijeme, već je vrijeme potrebno da bi se na njih stavila tačka. Srećom, shvatili smo da je danas O.K. da se obratite psihologu, što ranije nije bilo. Kada bi postavljali smjernice djelovanja društva/sistema u Republici Srpskoj, zar ne biste na prvo mjesto birali društvo znanja, a ne kompentencija, empatija kao vrijednost, a ne omalovažavnje i uvrede. Umjesto današnjeg ponavljanja rečenice “pričajmo sa djecom”,  zar ne bi bilo bolje da prvo budemo sa djecom, a onda i da razgovaramo”, objašnjava Stančić.

Prebacivanje odgovornosti – roditelj, obrazovni sistem, društvo – nigdje nas neće dovesti. Nije li cilj isti? Djeca su naša budućnost! Ako jesu, šta bi trebalo da uradimo danas, da bi nam djeca sutra zaista imala budućnost?

Sonja Stančić dala je osam savjeta za bolje sutra nas i naše djece:

1. Jednom godišnje organizovati sistematski pregled fizičkog i mentalnog zdravlja školske djece svih uzrasta, ali ne pro forme radi i sa “kupljenim” nalazima, već sa temljnim pregledima i preporukama.
2. Promocija mentalnog zdravlja u školama kroz:

– obuku i jačanje stručnih  timova dva puta godišnje i praćenje njihovog učnika

– obuku nastavnika i razgovor s njima, najmanje, jedanput mjesečno

– časove mentalnog zdravlja sa učenicima, najmanje, jedanput sedmično

3. Trideset odsto manje gradiva u školskim planovima i programima. Relaksacija obimnosti sadržaja u školskim programima.
4. Trideset odsto veća plata svim prosvjetnim radnicima. Ukidanje normiranog rada učitelja i nastavnika (norma utiče na kvalitet npr. nastavnika koji radi u pet škola da bi imao normu, zar možete očekivati da zapamti imena djece kojoj predaje).
5. Depolitizacija škole i školskih kolektiva! Najbolji u struci, ne u politici!
6. Obuka nastavnika i učitelja o novim tehnikama rada na predmetima koje predaju i o razumijevanju i komunikaciji sa djecom. (njegovati komunikaciju i razumijevanje djece i to najmanje dva puta godišnje).
7. Podrška majkama, kao stubu porodice, u prvih deset godina roditeljstva, omogućiti “klizno” radno vrijeme, rad od kuće, omogućiti deset godina manje staža za punu penziju – roditelj mora biti roditelj, a ne dodatni nastavnik ili menadžer za preživljavanje. Danas su roditelji pod pritiskom izbora da li će biti na poslu i omogućiti finansijsku stabilnost porodice ili će uz lošije finansijske mogućnostii imati nešto više vremena za svoje dijete.
8. Omogućiti nastavnicima i stručnoj službi da lakše sprovode vaspitne mjere, uz poštovanje svih standarda. Vratiti vaspitnu ulogu u obrazovni sistem.