Banjalučka kompanija lider u regionu: Oni su prvi izbor u “bus advertising” industriji

17.10.2024. | 17:01

Outdoor oglašavanje sve više je integrisano s gradskim infrastrukturnim sistemima, koristeći podatke i tehnologiju za inteligentnije i efikasnije plasiranje reklama. Posebnom nišom u ovoj vrsti oglašavanja, bus advertisingom, u regiji je zavladala banjalučka kompanija Info Media Group. No, tu se nisu zaustavili, planiraju nove akvizicije i daljnji rast, a osvajaju i GCC regiju (Gulf Cooperation Council), nakon čega će pristati na prodaju, ali pod posebnim uslovima.

U intervjuu za Bloomberg Adriju, Vedran Pušić, vlasnik i CEO Info Media Group, opisao je kroz koje su izazove prolazili tokom prethodnih 20 godina, kako su osvajali nova tržišta, koji su trendovi u industriji oglašavanja i na šta pažnju treba da obrate oni koji se odlučuju da zakorače u biznis.

“Bog nas nije stvorio da radimo 50 stvari, kvalitetno možeš da radiš jedan posao. Jako je važno da probaš da nađeš posao koji voliš da radiš, kada radiš posao koji voliš, onda ćeš svaki dan težiti da se unapređuješ i da budeš bolji, a novac je onda smo posljedica toga”, kaže Pušić.

Glavni smo igrač u domenu public transport oglašavanja

Ove godine obilježili ste 20 godina poslovanja, krenuli ste od Banjaluke, zatim drugih gradova u Republici Srpskoj (RS), a 2011. godine preuzeli kompaniju u Federaciji BiH (FBiH) koja se bavi istim poslom, kako je tekao daljnji razvoj?

Kada smo počinjali 2004. godine, htjeli smo da nađemo specifičnu vrstu marketinga kojom želimo da se bavimo. U prvih godinu dana izdavali smo poslovni informator kroz koji smo, promocijom na sajmovima, upoznali ljude iz Rijeke. Oni su pokušavali da se pozicioniraju na tržištu oglašavanja u Sarajevu i predložili su nam da “pokriju” FBiH, a mi RS. Uspostavio sam prvo saradnju s prevoznicima u Banjaluci, a do 2006. smo potpisali i Prijedor, Doboj, Bijeljinu, Zvornik, Brčko, Bihać i Zenicu. Horton media iz Rijeke je držala Sarajevo, Tuzlu i Mostar i dogovorili smo da kada trebaju kampanju na našem području idu preko nas, i obrnuto. Posao nas je tjerao u Sarajevo, jer je više od 50 odsto biznisa tamo i direktori kompanija, kada ulaze u neku zemlju, zavrte globus i kažu idemo u tu zemlju, u glavni grad.

Prvi veliki posao u Sarajevu dogovorili smo 2007. godine za kampanju na šest vozila. Tada su nam kolege dale mogućnost da direktno komuniciramo s prevoznikom i dalje smo sve veće poslove, uz njihov blagoslov, dogovarali direktno s prevoznicima iz FBiH. Kada su 2011. godine ušli u finansijske probleme, pozvani smo da ih preuzmemo. Nakon prvih pet-šest godina pozicionirali smo se kao glavni igrač u domenu public transport oglašavanja na vozilima gradskog prevoza u Sarajevu.

Nakon prvih pet-šest godina pozicionirali smo se kao glavni igrač u domenu public transport oglašavanja na vozilima gradskog prevoza u Sarajevu.

Bilo je puno izazova da sačuvamo tržišnu poziciju. Do 2021. godine, odnosno u 16 godina rada, imali smo 22 direktora u GRAS-u i usljed akumuliranih gubitaka prvi problem je bilo oglašavanje i što taj posao radi firma iz Banjaluke. Mi nismo imali problema s biznis ljudima, posao ne poznaje granice, ali tu smo nailazili na veliki otpor pojedinih struktura, ali to nas je osnažilo da budemo kvalitetniji. Poslu smo posvećeni maksimalno, jer Bog nas nije stvorio da radimo 50 stvari, kvalitetno možeš da radiš jedan posao. Na početku nismo bili u mogućnosti da radimo kao danas, a to je da prevoznicima ponudimo da zakupimo vozni park na 10 godina. To je puno novca za prazan prostor, ali njih ne treba da interesuje jesmo li mi prodali jedno ili 101 vozilo i po kojoj cijeni.

Zatim ste započeli širenje u regiji, trenutno poslujete u 45 gradova, koja su od tih tržišta najzahtjevnija?

Prva je bila Srbija, imali smo kontakt s Masel grupom, koja je radila taj posao, ali je isto došla do prefinansiranja i razgovarali smo o preuzimanju. Međutim, nismo se dogovorili, njima je isticao ugovor s glavnim prevoznikom u Beogradu, tender je objavljen i prošli smo. Onda je sve išlo po inerciji, jer kada imate glavni grad, pitanje je vremena kada ćete potpisati i s ostalima.

Koliko vam je ulazak u Beograd bio realan, a zatim i otvorio vrata za širenje?

Otišao sam na sastanak 2010. ili 2011. godine i kada sam na Slaviji vidio autobuse s naljepnicom Masel group, rekao sam kako bi bilo dobro da jednog dana naša naljepnica stoji na tim autobusima. Zatim se 2015. godine pojavila mogućnost da preuzmemo posao. Jedna hrvatska kompanija je isto bila u igri, pregovori su bili kao da zaustavljamo, ne daj Bože, rat. Sada smo u 45 gradova u četiri zemlje u regiji, Srbija, Hrvatska, Crna Gora i BiH. Pripremamo za iduću godinu preuzimanje još jednog tržišta, detalji su poslovna tajna. Pregovaramo o akviciziciji kompanije koja je lider na tom tržištu. Imamo interes za Sloveniju i Sjevernu Makedoniju. Bila je jedna prilika prošle godine, ali kada investiram, poprilično sam konzervativan. Nećemo ući na tržište Slovenije i da se patimo. Ući ćemo da pravimo posao, da generišemo profit, a ne samo da bismo rekli da imamo još jedno tržište.

U borbi za tržište UAE rekli su “ovi su ludi”

Nedavno ste potpisali ugovor za brendiranje tramvaja na teritoriji Dubaija, kako ste uspjeli da uđete na tržište UAE? Prvo strano tržište, ako izuzmemo region.

Počeo sam o tome da razmišljam krajem 2021. godine jer su na tržištu Evrope veliki svjetski igrači, francuski i švajcarski. Cilj nam je da zatvorimo Adria region do kraja 2025. godine, ali smo istraživali potencijalna tržišta Zapadne Evrope i vidjeli da su to velike kompanije, koje ne možemo da akviziramo i koje ne bi bile spremne da se udružuju s nama jer smo mali. Shvatili smo da moramo da postanemo veći bilo gdje u svijetu da bismo došli na radar tih kompanija i da bi u jednom trenutku bile spremne da nas akviziraju, ali pod našim uslovima. Ulazak u UAE se desio spontano, pozvao me direktor jedne arapske kompanije za Adria region kako bi dao moj broj centrali u Dohi, jer su htjeli da imaju kampanju na tramvajima i busovima u regiji. Nakon toga mi je javio da me neće zvati iz Dohe, već iz Dubaija, jer im je tamo marketinška agencija za oglašavanje izvan GCC. Nakon što su me pozvali, provjerio sam agenciju i vidio da rade oglašavanje s avio-prevoznicima, Dubai turističku zajednicu i vidio sam potencijal. Planirali su online sastanak, ali sam ponudio da dođem, jer vjerujem u kontakt uživo. Razgovarali smo o tome zašto u Dubaiju nisu brendirani busovi, mislio sam da postoje neka zakonska ograničenja. Zatim, 2022. godine saznam da je indijska kompanije držala sve Emirate i u covidu je napustila sve, ostala dužna i pobjegla.

Kao što smo ulazili u Dubai, planiramo i u druge zemlje Bliskog istoka, GCC regiju, Katar, Bahrein, Saudijsku Arabiju, Oman i Kuvajt.

Zadužio sam jednu agenciju da provjeri šta je s RTA državnim prevoznikom i javili su mi da je raspisan tender za autobuse u Dubaiju. Tamo je morao da se prođe proces pretkvalifikacije da bi se uopšte ušlo u uži izbor. Već je tender trajao mjesec dana, a otvoren je na dva mjeseca, i bilo je već 16 prijavljenih. Trebalo je prikupiti 25 dokumenata za 10 dana, rekli su nam ako ih prikupimo 10 u pet dana, onda ima smisla da nastavimo. Mi smo u pet dana prikupili 21 od 25 dokumenata, oni kažu “ovi su ludi”. Dio busova je dobila malezijska firma, a dio mi, pa smo onda potpisali dio taksija u Dubaiju, pa smo prešli u drugi emirat i dobili sve busove, taksije i stajališta na 5+ godina, zatim u još jedan emirat u kojem se otvaraju kockarnice i prave vještačka ostrva, i tu smo dobili busove i taksije 5+5 godina. Isto tako i za Abu Dabi.

Kao što smo ulazili u Dubai, planiramo i u druge zemlje Bliskog istoka, GCC regiju, Katar, Bahrein, Saudijsku Arabiju, Oman i Kuvajt. Pratimo svjetske tendere u  metropolama, izlazimo na tržište i borimo se. Za godinu smo postali jedina kompanija koja nudi One Stop Shop oglašavanje na busovima i taksijima. Ako želiš nacionalnu kampanju u svim većim emiratima moraš da radiš s nama.

Prošle godine je raspisano za tramvaje, stanice i bridgeve i to je premium posao jer se nalazi u najekskluzivnijem turističkom dijelu. Bila je velika konkurencija, 30 odsto finalne ocjene je činila finansijska ponuda, a 70 odsto ekspertiza. Tu smo imali sreće. Poslije šest krugova i ocjenjivanja od komisije od 28 ljudi, generički – kada smo prešli prag – automatski nam je došlo da smo pobijedili. Zatim se pregovara o ugovoru i sada smo ga potpisali u Berlinu na sajmu tramvaja, metroa i željeznica.

Koji su to uslovi pod kojima biste pristali da prodate kompaniju?

Sada ne bih pristao da prodam većinski dio kompanije, ne postoji novac zbog kojeg bih to uradio. U Emiratima smo prodali jedan udio dvojici investitora da obezbijedimo finasiranje, jer smo novac koji zarađujemo ovdje investirali, a jedan dio želimo da čuvamo za akviziciju i širenje na ovom prostoru. Očekujem da u naredih pet godina ne prodajemo Info Mediju, ali ostavljam prostor do sedam godina, da do mog 50. rođendana postignemo cilj. Taj cilj je da ono što smo u Adria regionu budemo u GCC. Nakon toga je cilj da se prodamo nekoj od velikih svjetskih kompanija.

Kod velikih kompanija je švedski sto, pa mogu da gledaju šta je najatraktivnije da rade. Mi kada imamo jednu namirnicu, gledamo da od nje napravimo najbolje jelo.

Naravno, oni uvijek traže kontrolni paket 51+ odsto, ali će moj uslov biti da nam daju da, unutar njihovog biznisa, tri godine vodimo public transport oglašavanje. To znači da bismo mi dobili najveće svjetske metropole, da vodimo taj biznis. Smatram da bismo puno bolje i kvalitetnije vodili taj posao od njih, jer smo fokusirani na to. Kod njih je kao švedski sto, pa mogu da gledaju šta je najatraktivnije. Mi kada imamo jednu namirnicu, gledamo da od nje napravimo najbolje jelo. S našim znanjem, vještinama i fokusiranošću, siguran sam da bismo njihov posao znatno unaprijedili i to će biti naš uslov za prodaju, da moj tim ljudi upravlja public transport advertisingom i u NewYorku, Londonu, Šangaju, Parizu… Taj biznis kod njih trenutno nosi ispod 10 odsto prihoda, mi bismo to mogli značajno da unaprijedimo. Bili su s nama na tenderima, ali naše inovacije i kako vidimo razvoj su daleko od toga kako ga oni vide. Oni gledaju razvoj bilborda, aerodroma, nekih tradicionalnih medija, dok smo mi fokusirani na ovaj vid oglašavanja.

Kako poslujete u ovoj godini?

Nezahvalno je da govorim o rastu grupe, jer imamo novo tržište Emirata i tu nam je rapidan rast, pa to daje sveukupnu sliku da jako puno rastemo. Mimo toga, organski rast na nivou devet mjeseci ove godine je 17 odsto, što je značajno. Dio rasta ide iz rasta cijena, a dio iz rasta tržišnog udjela, povećanog broja kampanja, što me raduje. Imamo i rast na osnovu povećanja broja tržišta.

Trendovi u industriji: Slijedi digitalizacija spoljašnjosti vozila

Koliko su dinamične promjene u industriji oglašavanja, novim trendovima i standardima kvaliteta i kako ih stižete?

U posljednjih pet godina je revolucija s jačanjem društvenih mreža. Mi smo još tradicionalna tržišta i preko 50 odsto budžeta odlazi na televizije. Jako puno raste i digitalno oglašavanje, print je u padu i outdoor oglašavanje je bilo u padu do covida. Poslije covida su ljudi uvidjeli ljepotu izlaska van kuće pa je outdoor u rastu 15-18 odsto, a u nekim zemljama do 20 odsto. Na primjer, na tržištu Emirata 35 odsto odlazi na outdoor. Naše glavno strateško opredjeljenje za iduću godinu je digitalizacija spoljašnjosti vozila, nakon što smo prije četiri godine uradili digitalizaciju unutrašnjosti vozila.

Još 2022. ste najavili da radite na uvođenju nove led tehnologije s video i audio sadržajima na i u autobusima, šta je od toga realizovano? Druga polovina 2024. bila je rok za digitalnu spoljašnjost?

To nam je bio rok da pronađemo tehnologiju, dobavljača i da počnemo implementaciju. Upravo sada se to dešava, dolazi nam kontingent digitalnih displeja za spoljašnje oglašavanje koje ćemo implementirati u posljednjem kvartalu ove godine i krenuti s tim. Prvo će ići testiranje za regiju u BiH i za tržište Bliskog istoka u Emiratima, tamo se to već dešava.

Ko su vaši klijenti, koje sve brendove reklamirate? Ko ima posebne zahtjeve?

U ovoj poziciji to su najpoznatiji svjetski brendovi. Različiti brendovi su tu, jedna od kompanija za napitke uvijek traži nešto novo, ispred svih, iluminirajuće folije… Inovativno radimo kad se traži drugačije i tako pomjeramo granice, sada su to kompanije na Bliskom istoku i sve digitalizovano.

Nismo željeli po svaku cijenu da trčimo za novcem, mi trčimo da napravimo više od onog što smo sanjali da ćemo uraditi. Mi živimo naš san.

Postoji li proizvod ili usluga koje ste odbili da reklamirate?

Generalno i s prevoznicima imamo ugovore da ne možemo da promovišemo nikakvu rasnu, nacionalnu, spolnu, teritorijalnu diskriminaciju ljudi i da promovišemo jednakost svih. Tog postulata se držimo i mi u kompaniji i bilo je nemoralnih ponuda. Gledali smo to na način “šta bi rekli naši partneri”, da ne budemo pohlepni i uzimamo novac za prljavu kampanju. Nismo željeli po svaku cijenu da trčimo za novcem, mi trčimo da napravimo više od onog što smo sanjali da ćemo uraditi. Mi živimo naš san. Želimo da se unapređujemo, želimo da radimo ono što radimo na Bliskom istoku, da našim klijentima pokažemo koju ciljnu skupinu će targetirati, da im pokažemo prije kampanje, na osnovu telefona, gps uređaja u vozilima i da im poslije kampanje isporučimo koja je skupina vidjela i kakav efekat mogu da očekuju.

Generalno, vidljiva su poboljšanja u javnom prevozu u regiji

Kako ocjenjujete javni prevoz i svijest o njegovom korišćenju u regiji?

Generalno su u posljednjih pet godina prevoznici pristupili obnovi voznih parkova, pogotovo u Hrvatskoj, gdje su to uradili uz pomoć evropskih fondova iz kojih daju subvencije i do 100 odsto za električna vozila. Sada privatne kompanije u BiH obnavljaju svoje vozne parkove i brinu više o njima. Za Sarajevo mi je drago što su počeli da obnavljaju vozni park. Beograd tradicionalno nabavlja nove autobuse, sada je došlo više od 300 autobusa, naručili su nove tramvaje. Podgorica je i prošle i ove godine nabavila nove autobuse, tako da, generalno, uvodi se jedan trend gdje vozni park ne smije da prelazi preko 5-7 godina starosti. Gradski prevoz u manjim gradovima se jako puno vezao sa socijalne kategorije, ali imaćemo situaciju da se zatvaraju gradske ulice, što je prirodno i normalno, da se povećava cijena parkinga. Mi smo navikli da dođemo u centar i uđemo u zgradu opštine autom, ali to ne ide. U većim gradovima, ljudi s platom 1.500+ evra se voze gradskim prevozom. Generalno se mijenja svijest o gradskom prevozu. U Sarajevu se menadžeri s platom 2.000+ KM već voze gradskim prevozom. Bitno je obezbijediti ljudima gradski prevoz na vrijeme, kvalitetan prevoz i promovisati ga i sigurno da će ga ljudi više koristiti.

Reklama na autobusu od 100 kvadrata je 1.500 KM mjesečno, a bilbord…

Kakav je odnos vidljivosti i cijene reklama na autobusu i na fiksnom mjestu, bilbordu?

Što se tiče oglašavanja, radimo istraživanja za spoljašnje reklame koje targetiraju sve, i čovjeka koji se vozi u “ferrariju” i vidi spoljašnju reklamu i pješaka. Posebno za unutrašnju reklamu radimo istraživanje i isporučujemo brojeve klijentima. Radimo preko gps telefona, preko Googlea, tačno znamo koju kategoriju targetiramo, mečiramo signal iz telefona i znamo ko je izložen reklami. Što se tiče vidljivosti, u Sarajevu mjesec dana kampanje na dva vozila ima 95 odsto reach na stanovnike grada Sarajeva. Liniju od Vijećnice do Ilidže i od Otoke do Pionirske doline vide ljudi koji izlaze vani. Taj bus od 100 kvadrata je 1.500 KM mjesečno, a bilbord je 2.000 KM, statičan je i ima 12 kvadrata. Bus vas nađe i kad idete na posao, kupovinu, u šetnju. I jedno i drugo ima svoje prednosti, a iskorištenost naših kapaciteta je na preko 70 odsto utilizacije, okupiranosti. Sve to ide u prilog tome da smo poželjan i atraktivan medij kako s aspekta reacha, uticaja na samu populaciju, tako i finansijske pristupačnosti.

Da li kompanije pogrešno razmišljaju kada tokom krize režu troškove oglašavanja?

Sigurno da u svakoj krizi neustrašivi vide priliku, a oni koji se boje vide mogućnost da izgube nešto. U svakoj krizi se preslaguju karte. U vrijeme kovida velike kompanije su povukle ručnu i njihovi konkurenti su s puno manje ulaganja dobili dio koji veliki sada ne mogu da vrate ulaganjima većim i do deset puta. Možda zvuči ružno, ali možete da budete najljepša djevojka na svijetu, ali ako ne izađete vani, ne može niko da vas vidi. Tako isto, možete da imate najkvalitetniji proizvod, ali ako ga kvalitetno ne pozicionirate ispred potencijalnog potrošača i ne komunicirate ga kvaliteno da bi ga ljudi probali, kao da ga nemate.

Preporučujem ljudima da pogledaju film “Focus” s Willom Smithom o tome kako marketing utiče na psihu čovjeka.

Mi kao kvalitetan medij možemo da podsjećamo ljude na proizvod koji je prisutan, a kada dođe na policu, marketing i oglašavanje podsvjesno utiču. Preporučujem ljudima da pogledaju film “Focus” s Willom Smithom o tome kako marketing utiče na psihu čovjeka. Mi omogućimo potrošaču da prepozna proizvod i da ga proba, za kvalitet mi ne možemo da odgovaramo. Postoje i oni koji su veliki i stabilni, kompanije tradicionalno oglašivački nastrojene, nije to pitanje samo prodaje, već podizanja svijesti o brendu i podsjećanja potrošača na njihovu prisutnost na tržištu.

Postoji li nedostatak kadrova u industriji, kojih profila najviše fali, da li su radnici spremni na usavršavanja, edukacije?

Dolaze mlađe generacije, imamo mač s dvije oštrice, oni su jako kreativni, puni ideja, ali su nekonzistentni, ne žele da ih drži mjesto, da im se govori kako da rade. S velikim egzodusom, u posljednje dvije godine ljudi su se dosta razmazili, svi bi voljeli da manje rade, da imaju veća primanja i prava. Sve poštujem, ali moramo da stavimo na vagu i kažemo “ako želiš veća prava, moraš da očekuješ i veće obaveze”. Mi smo u posljednjih godinu dana u procesu restrukturiranja, želimo da se transformišemo iz jedne privatne porodične kompanije u korporaciju, u tome smo naišli na otpore naših ljudi unutar firme, koji nisu bili spremni da preuzmu određene odgovornosti. To su ljudi koji su dugo bili u menadžmentu i kojima smo morali da se zahvalimo na saradnji, oni nama, mi njima, kako god. Ja želim da pravimo kompaniju koja neće zavisti od mene kao osnivača, ni od jednog pojedinca, želim da svi budu važni, adekvatno nagrađeni za to.

S velikim egzodusom, u posljednje dvije godine ljudi su se dosta razmazili, svi bi voljeli da manje rade, da imaju veća primanja i prava.

Ne želim da pravimo sistem i male bogove unutar firme i vjerujem da nijedna ozbiljna kompanija to ne želi. Želimo da preuzmemo dobre prakse iz internacionalnih kompanija, da ljudi ne budu samo broj. Želim sistem hijerarhije i odlučivanja, da ja ne odlučujem o tome gdje se nabavlja šiljalo za olovku. Ne želim sve konce u svojim rukama i to smo ozvaničili novom sistematizacijom prije godinu, gdje se tačno u lancu zna ko šta radi i koje odluke treba da dođu do mene.

Koji bi bio Vaš savjet ljudima koji su u početnoj fazi biznisa, kako da definišu i postignu zadati cilj i izrastu u bar srednju, ako ne veliku kompaniju u regiji?

Prvo je da ne očekuju ni od koga da će uraditi nešto za njih, da će im pomoći, već moraju da vjeruju u sebe. Meni kao ni prije 20 godina, ni danas ne može niko da pomogne da riješim neke stvari sam sa sobom i da donesem neke velike odluke, osim mene samog. Ljudima bih savjetovao prvo da ne ulaze u posao radi novca, ako ulaziš u posao radi novca, znači da te vodi pohlepa i da nikada, koliko god zaradio, nećeš biti sretan. Zato je jako važno da probaš da nađeš posao koji voliš da radiš, kada radiš posao koji voliš, onda ćeš težiti svaki dan da se unapređuješ i da budeš bolji, a novac je onda smo posljedica toga. Isto tako, jedan veliki regionalni privrednik mi je rekao, lijepo je biti na vrhu, ali na vrhu si često sam i usamljen. Ljudi kad gledaju nekog ko se bavi biznisom, gledaju samo lijepe stvari.

Da li je sve što radim vrijedno žrtve? Ja sam davno obezbijedio egzistenciju porodice, i šire i uže i buduće. Oko 80 odsto vremena sam živčan, frustriran i možda je zajednička riječ za to – nesretan u poslu, ali 20 odsto vremena, kada dosegnem neke stvari, sretan sam i zadovoljan. Ne determiniše vas u životu kakvi ste i od čega sazidani kada se nalazite u ovih 20 odsto vremena, već kako se nosite sa svim problemima i izazovima u ovih 80 odsto vremena. Ljudi koji prave ili će praviti firme, kada nailaze na velike turbulencije i probleme, pogotovo na našem tržištu, treba da slijede svoje snove i cilj.

Dostojevski je rekao: Kada imaš cilj, idi prema njemu čvrsto i hrabro koračaj. Na tom putu ćeš prolaziti kraj mnogih dvorišta iz kojih će bijesni psi da laju na tebe. Ako se budeš zaustavljao kraj svakog dvorišta, uzimao kamen i gađao svakog psa, izgubićeš snagu, fokus i energiju na te pse, izgubićeš cilj i nikad nećeš stići. Tako i ja isto.

Kada smo ulazili u Srbiju, dobili smo prijetnje od politički jako uticajnih ljudi, otkud mi tu? Da sam se bojao bilo čega, ne bih izašao iz svoje ulice, a ne otišao u Sarajevo 2006-2007. godine da radim i da se borim na tržištu, usljed stanja u našoj zemlji, gdje se neke rane nikada ne zaliječe. To je tužno, ljudi i danas pričaju o ratu, 30 godina nakon njegovog završetka. Sigurno da treba svi da slijedimo svoje snove, da budemo ustrajni u tome, da nekada budemo i hazarderi i da rizikujemo onoliko koliko mislimo da nas neće boljeti.

Spomenuli ste političku notu BiH, jeste li neki posao izgubili zbog politike?

Jesmo sigurno. U ukupnim prihodima naše kompanije, državne firme su ispod tri odsto. Telekom, lutrija, pošta, kod nas se nikada nije oglašavalo neko ministarstvo, vodovodi, elektroprivrede, sve izmišljene neke kampanje, mi se za 20 godina nikada nismo bavili time, niti ćemo se baviti. Sigurno da je bilo određenog političkog prefiksa, gdje smo izgubili određene poslove. Kada radite na tržištu koje je kompleksno, iako nismo imali direktnog problema, mogli smo da prepoznamo razloge kod ljudi koji su odlučivali u određenim kompanijama i kada kažu da ne priliči da nama daju posao. Da ne bismo dolazili u takve situacije, nismo ni izlazili na konkurse za koje znamo da bi odluke bile političke. Nismo imali sistemsko podrivanje i sprečavanje rasta, mi smo našli svoju nišu.

Koje su greške iz kojih ste najviše naučili?

Greška iz koje sam naučio je lako sklapanje partnerstava, gdje sam bio u situaciji da imam 50-50 odsto partnerstvo, pa je bilo razlika u energiji i donošenju odluka, neko želi brzo, neko sporo, a tržište zahtijeva brzo reagovanje. Tu sam znao da griješim i ne bih savjetovao nikom da ulazi u partnerstva gdje se ne zna čija je posljednja i ko je većinski vlasnik. Sigurno da sam donosio i odluke koje su brze i vođene emocijama. Emocije su dobre, ali ne treba emotivno da se donosi odluka, jer to pomuti moć ispravnog odlučivanja. Tako da, veliki je broj grešaka i iz njih sam naučio.

Igrali ste fudbal u inostranstvu (BiH, Srbija, Švajcarska, Hrvatska, pa opet Švajcarska), koliko su vam naučene stvari iz sporta pomogle u biznisu?

Uvijek sam htio da se nadmećem, i često sport uzimam kao najrelevantniju komparaciju za sve vezano u poslu, jer sport bi trebalo da bude nešto što je najčistije. Imate teren, igrače, ista pravila, sudiju i ko je bolji da pobijedi. To je nešto što me vodi u poslu i sigurno da mi je to nadmetanje pomoglo da ojačam karakter. Pomoglo mi je da shvatim da bez ekipe ne možeš ništa, da najbolja ekipa izbaci svaki put nekog drugog najboljeg pojedinca i negdje sam u tom svemu naučio da se boriš i dokazuješ. U sportu se ne živi od stare slave, vi se u sportu iz vikenda u vikend ponovo dokazujete, tako i u poslu, iz mjeseca u mjesec se ponovo dokazujete. Čak i kad sam se bavio sportom i kada sam gajio iluziju da ću biti poznati fudbaler, razmišljao sam šta poslije. U nekom trenutku prelomio sam da bih sebe više volio da vidim kao poslovnog čovjeka nego kao sportskog radnika i iz toga se rodila želja za ovim biznisom. Bitno je da ste fokusirani, da se edukujete, kada pomislite da sve znate, u tom trenutku znajte da ste počeli nazadovati.