Građani Srpske ogu­gla­li na sku­poću, o ras­tu ci­je­na vi­še ni­ko ne priča: “Sva­ki put vi­dim da je ke­sa pra­zni­ja”

23.04.2025. | 07:00

I dok je početak ove go­di­ne obi­lježio sve­op­šti boj­kot zbog vi­so­kih ci­je­na, na po­li­ca­ma su da­nas po­jef­ti­nje­nja ne­zna­tna. Ci­je­ne su za mno­ge i da­lje vi­so­ke, ali uprkos to­me, kao da su pos­ta­le “no­vo nor­mal­no” za po­tro­šače.

Ka­da se upo­re­de pro­sječne ci­je­ne proi­zvo­da i uslu­ga iz ja­nu­ara i mar­ta, ko­je iz mje­se­ca u mje­sec ana­li­zi­ra Re­pu­blički za­vod za sta­tis­ti­ku, vi­di se da su ci­je­ne mno­gih proi­zvo­da ra­sle.

Tačni­je, rast ci­je­na za­bi­lježilo je sko­ro 70 proi­zvo­da i uslu­ga, pad oko 40, a is­te ci­je­ne su os­ta­le kod sa­mo njih de­se­tak.

Ta­ko je, na pri­mjer, između os­ta­log, u mar­tu, u odno­su na ja­nu­ar, ki­lo­gram riže po­jef­ti­nio za sa­mo je­dan fe­ning, a svi­nje­ti­na bez kos­ti za 11 fe­nin­ga. Pi­leći fi­le­ti sku­plji su za sko­ro po­la mar­ke, kao i ju­ne­ti­na s kos­ti­ma.

Ne­ke od stva­ri ko­je su pos­ku­pje­le su i ba­na­ne, ja­bu­ke, pa­ra­dajz, ma­slac, mar­ga­rin, med, sok, pe­škir, te­pih, šer­pa, sa­pun, šam­pon, pa i to­alet-pa­pir, dok, između os­ta­log, jef­ti­ni­je pa­za­ri­mo mli­je­ko, pa­pri­ku, mrkvu, kras­tav­ce, pos­te­lji­nu, ma­ši­nu za veš, ta­vu, pas­tu za zu­be i hi­gi­jen­ske ulo­ške.

Pre­ma ri­ječima Snežane Še­šli­je, pred­sje­dni­ce Udruženja građana “To­le­ran­ci­jom pro­tiv ra­zličitos­ti” (To­Pe­eR) iz Do­bo­ja, po­tro­šači na rast ci­je­na vi­še ne re­agu­ju.

“Mi smo pri­je ne­ki dan na­pra­vi­li kružnu an­ke­tu, obi­šli smo pe­ka­re i u tri da­na ra­zli­ke su bi­le ot­pri­li­ke 50 fe­nin­ga po proi­zvo­du, a po­tro­šači to uop­šte ni­su ni pri­mi­je­ti­li. Rea­kci­ja im je bi­la ra­vna nu­li. Ni­ko ni­je ni pi­tao ka­ko je pi­ta od krom­pi­ra sku­plja 0,5 KM. Ni­je to na 10 ma­ra­ka pos­ku­plje­nje, ne­go na 1,2 KM. Po­tpu­no smo pos­ta­li ra­vno­du­šni na to što ci­je­ne ras­tu. Imam uti­sak da sva­ki dan ras­tu. Mi­slim da ula­zi­mo u trgo­vački ili cje­no­vnički ha­os i da su se je­dnos­ta­vno po­tro­šači na­vi­kli da ne mo­gu da priu­šte sve ono što im tre­ba”, kaže Še­šli­ja i do­da­je da se ne po­štu­ju ni marže.

Dok ci­je­ne go­di­na­ma la­ga­no ras­tu, ka­ko kaže Mu­ri­sa Ma­rić, iz­vršna di­re­kto­ri­ca Udruženja za za­šti­tu po­tro­šača “Don” Pri­je­dor, građani ku­pu­ju sa­mo ono osno­vno i što im je po­tre­bno.

“Uvi­jek smo se čudi­li ka­da su go­vo­ri­li biće mno­go ro­be, ali ne i nov­ca da se ku­pu­je. Mi smo sa­da u ta­kvom vre­me­nu. Mi­li­oni proi­zvo­da su u sva­kom tržnom cen­tru, ne­za­vi­sno od to­ga da li se ra­di o pre­hram­be­nim ar­ti­kli­ma ili ci­pe­la­ma i obući. Na­ša pla­težna moć di­kti­ra ku­po­vi­nu. I ko­li­ko god pos­ku­plju­je ne­što, mi ku­pu­je­mo sa­mo ono što nam tre­ba. To je odraz sve­ga. De­fi­ni­ti­vno se pri­mjećuje da će mno­gi za­tva­ra­ti trgo­vi­ne. Pos­ta­li smo adre­sa sa­mo za naj­jef­ti­ni­ju ro­bu, to možemo priu­šti­ti. Ta ro­ba će naj­bo­lje ići”, kaže Ma­rićeva za “Ne­za­vi­sne no­vi­ne” i do­da­je da su mno­go veći re­do­vi na ka­sa­ma u ra­dnja­ma ko­je su jef­ti­ni­je.

Os­vrćući se na kam­pa­nju “0 od­sto marže” ko­ja je na sna­zi od mar­ta, ona kaže da ni­je pos­ti­gnut efe­kat ka­kav se očeki­vao.

“Proi­zvo­di ko­ji su bi­ra­ni da bu­du dio te priče ni­su oni ko­ji se sva­ko­dne­vno naj­vi­še ku­pu­ju. Odmah ni­je ni odjek ta­kav. Kečap za­is­ta ni­je proi­zvod ko­ji će se sva­ko­dne­vno ku­po­va­ti. Možda se naj­vi­še pro­fi­ti­ra­lo s mli­je­kom, dok os­ta­li proi­zvo­di ni­su baš iz one lis­te ko­ja je zas­tu­plje­na u po­tro­šačkoj kor­pi i ko­ji su sva­ko­dne­vno na trpe­zi u sva­kom do­maćin­stvu”, is­tiče ona za “Ne­za­vi­sne no­vi­ne”, a mi pod­sjećamo da su se na lis­ti proi­zvo­da na­šli, između os­ta­log, mar­me­la­da, sok od pa­ra­daj­za, vi­še vrsta kečapa, začini za je­lo i jo­gur­ti.

Dra­gan M. iz Ba­nja­lu­ke is­tiče da vi­še ni sam ne pra­ti pos­ku­plje­nja, jer je, ka­ko kaže, shva­tio da od po­jef­ti­nje­nja ne­ma ni­šta.

“Is­kre­no da vam kaže, ku­pu­jem šta mi tre­ba i ne pra­tim ci­je­ne. Ma­da sva­ki put vi­dim da je ke­sa pra­zni­ja. Ka­ko je kre­nu­lo, još ma­lo pa nam za račun od 50 KM neće ni tre­ba­ti ke­sa, moći ćemo sve po­ni­je­ti u ru­ka­ma”, kaže on izražava­jući na­du da će se ne­što pro­mi­je­ni­ti.