
Građani Srpske oguglali na skupoću, o rastu cijena više niko ne priča: “Svaki put vidim da je kesa praznija”
23.04.2025. | 07:00I dok je početak ove godine obilježio sveopšti bojkot zbog visokih cijena, na policama su danas pojeftinjenja neznatna. Cijene su za mnoge i dalje visoke, ali uprkos tome, kao da su postale “novo normalno” za potrošače.
Kada se uporede prosječne cijene proizvoda i usluga iz januara i marta, koje iz mjeseca u mjesec analizira Republički zavod za statistiku, vidi se da su cijene mnogih proizvoda rasle.
Tačnije, rast cijena zabilježilo je skoro 70 proizvoda i usluga, pad oko 40, a iste cijene su ostale kod samo njih desetak.
Tako je, na primjer, između ostalog, u martu, u odnosu na januar, kilogram riže pojeftinio za samo jedan fening, a svinjetina bez kosti za 11 feninga. Pileći fileti skuplji su za skoro pola marke, kao i junetina s kostima.
Neke od stvari koje su poskupjele su i banane, jabuke, paradajz, maslac, margarin, med, sok, peškir, tepih, šerpa, sapun, šampon, pa i toalet-papir, dok, između ostalog, jeftinije pazarimo mlijeko, papriku, mrkvu, krastavce, posteljinu, mašinu za veš, tavu, pastu za zube i higijenske uloške.
Prema riječima Snežane Šešlije, predsjednice Udruženja građana “Tolerancijom protiv različitosti” (ToPeeR) iz Doboja, potrošači na rast cijena više ne reaguju.
“Mi smo prije neki dan napravili kružnu anketu, obišli smo pekare i u tri dana razlike su bile otprilike 50 feninga po proizvodu, a potrošači to uopšte nisu ni primijetili. Reakcija im je bila ravna nuli. Niko nije ni pitao kako je pita od krompira skuplja 0,5 KM. Nije to na 10 maraka poskupljenje, nego na 1,2 KM. Potpuno smo postali ravnodušni na to što cijene rastu. Imam utisak da svaki dan rastu. Mislim da ulazimo u trgovački ili cjenovnički haos i da su se jednostavno potrošači navikli da ne mogu da priušte sve ono što im treba”, kaže Šešlija i dodaje da se ne poštuju ni marže.
Dok cijene godinama lagano rastu, kako kaže Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Prijedor, građani kupuju samo ono osnovno i što im je potrebno.
“Uvijek smo se čudili kada su govorili biće mnogo robe, ali ne i novca da se kupuje. Mi smo sada u takvom vremenu. Milioni proizvoda su u svakom tržnom centru, nezavisno od toga da li se radi o prehrambenim artiklima ili cipelama i obući. Naša platežna moć diktira kupovinu. I koliko god poskupljuje nešto, mi kupujemo samo ono što nam treba. To je odraz svega. Definitivno se primjećuje da će mnogi zatvarati trgovine. Postali smo adresa samo za najjeftiniju robu, to možemo priuštiti. Ta roba će najbolje ići”, kaže Marićeva za “Nezavisne novine” i dodaje da su mnogo veći redovi na kasama u radnjama koje su jeftinije.
Osvrćući se na kampanju “0 odsto marže” koja je na snazi od marta, ona kaže da nije postignut efekat kakav se očekivao.
“Proizvodi koji su birani da budu dio te priče nisu oni koji se svakodnevno najviše kupuju. Odmah nije ni odjek takav. Kečap zaista nije proizvod koji će se svakodnevno kupovati. Možda se najviše profitiralo s mlijekom, dok ostali proizvodi nisu baš iz one liste koja je zastupljena u potrošačkoj korpi i koji su svakodnevno na trpezi u svakom domaćinstvu”, ističe ona za “Nezavisne novine”, a mi podsjećamo da su se na listi proizvoda našli, između ostalog, marmelada, sok od paradajza, više vrsta kečapa, začini za jelo i jogurti.
Dragan M. iz Banjaluke ističe da više ni sam ne prati poskupljenja, jer je, kako kaže, shvatio da od pojeftinjenja nema ništa.
“Iskreno da vam kaže, kupujem šta mi treba i ne pratim cijene. Mada svaki put vidim da je kesa praznija. Kako je krenulo, još malo pa nam za račun od 50 KM neće ni trebati kesa, moći ćemo sve ponijeti u rukama”, kaže on izražavajući nadu da će se nešto promijeniti.