Milijarder poslao poruku radnicima: “Penzija u 65. godini – to je suludo!”

26.01.2025. | 12:10

U svijetu gdje penzija sve više izgleda kao fatamorgana na horizontu, direktor kompanije BlackRock, Leri Fink, poziva na radikalnu promjenu u načinu razmišljanja o penzionisanju. Njegova poruka? Vrijeme je da preispitamo tradicionalnu granicu za odlazak u penziju od 65 godina – koncept koji naziva “ludim”, s obzirom na njegovo drevno porijeklo i izazove sa kojima se suočavaju socijalno osiguranje i štednja za penziju u Americi.

Starosna granica od 65 godina: Zastarjeli relikt

“Niko ne bi trebalo da radi duže nego što želi, ali mislim da je pomalo ludo da naša ideja o pravoj starosnoj granici za penziju – 65 godina – potiče iz vremena Osmanskog carstva“, napisao je Fink u nedavnom pismu.

Ova direktna kritika ukazuje na jednostavnu istinu: starosna granica za odlazak u penziju, uspostavljena početkom 20. vijeka, više ne odgovara savremenim stvarnostima. Tada je očekivani životni vijek bio mnogo kraći – mnogi radnici nisu ni doživjeli trenutak da uživaju u penzionim beneficijama.

Danas je situacija potpuno drugačija. Amerikanci žive duže, što Fink naziva “divnom stvari”, ali ta dugovječnost opterećuje penzioni sistem koji nije projektovan za penzije koje traju decenijama.

Ključni problem je predstojeći deficit finansiranja socijalnog osiguranja. Prema Finku, fond za starosne i porodične penzije očekuje se da ostane bez novca u narednih deset godina. Kada se to desi, socijalno osiguranje će se oslanjati samo na poreze na plate, koji pokrivaju oko 79 odsto obećanih beneficija, prema Nacionalnom udruženju planera penzija.

Bebibumeri su decenijama doprinosili socijalnom osiguranju, stvarajući višak sredstava. Međutim, sada, kada milioni njih odlaze u penziju, te rezerve se iscrpljuju. Istovremeno, milenijalci i generacija Z suočavaju se sa sve nesigurnijom mrežom socijalnog osiguranja.

Fink ne ublažava kritiku svoje generacije za doprinos ovoj krizi:

“Vjeruju da je moja generacija – bebibumeri – bila fokusirana na sopstvenu finansijsku dobrobit na štetu onih koji dolaze poslije nas. I u slučaju penzionisanja, u pravu su“, rekao je.

Raditi duže kao rješenje

Fink nije jedini koji sugeriše da bi rad duže mogao riješiti krizu penzionog sistema. Republikanski zakonodavci i čak bivša predsjednička kandidatkinja Niki Hejli iznosili su slične ideje. Fink tvrdi da bi rad poslije 65. godine mogao pomoći pojedincima da više uštede, povećaju svoje beneficije iz socijalnog osiguranja i smanje pritisak na sistem.

“Kao nacija, trebalo bi da učinimo sve što možemo kako bismo ulaganje u penziju učinili automatskim za radnike“, napisao je, dodajući da poslodavci treba da preuzmu veću odgovornost u pravljenju penzionih planova, poput 401(k), privlačnijim i dostupnijim za mlađe zaposlene.

Međutim, Fink priznaje da raditi duže nije opcija za sve. Zdravstveni problemi, gubitak posla i diskriminacija na osnovu starosne dobi često prisiljavaju Amerikance da se penzionišu ranije nego što su planirali. Istraživanje AARP-a iz 2022. pokazalo je da se većina radnika starijih od 50 godina suočava sa ageizmom na radnom mjestu, dok je prosječna starosna granica za penzionisanje u SAD-u samo 62 godine.

Poziv na generacijsku odgovornost

Fink smatra da je njegova generacija odgovorna za rješavanje ovih sistemskih problema prije nego što preda vođstvo.

“Prije nego što moja generacija potpuno nestane sa pozicija korporativnog i političkog liderstva, imamo obavezu da to promijenimo“, napisao je.

Upozorava da će, ukoliko se kriza penzionisanja ne riješi, biti ugrožena ne samo finansijska sigurnost, već i kolektivna vjera Amerikanaca u budućnost zemlje.

“Rizikujemo da postanemo zemlja u kojoj ljudi drže novac ispod dušeka, a svoje snove skrivaju u spavaćim sobama“, rekao je on.

Bez obzira na to da li se slažete sa njim ili ne, njegova tvrdnja da je tradicionalna starosna granica od 65 godina ukorijenjena u zastarjelom dobu vrijedna je razmatranja. S obzirom na neizvjesnu budućnost socijalnog osiguranja i činjenicu da mnogi Amerikanci teško uštede dovoljno, jasno je da pristup penzionisanju zahtijeva novu perspektivu.