Ni majci ne morate reći odakle vam pare, ali banci morate! Radivojac: Dobrodošli u bankarski Eldorado 

Volio bih da mi neko pokaže gdje se nalazi proizvodna linija u bankama, s obzirom na to da nam banke sve češće nude „bankarske proizvode“, i to po visokim cijenama. Ta slikovita opaska, kaže Goran Radivojac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, dobrim dijelom opisuje bankarski Eldorado u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, u kojem banke ostvaruju enormne zarade po glavi stanovnika.

Ali, kako kaže, to je samo jedna strane medalje, jer u situaciji u kojoj su banke visokoprofitabilne, mora se postaviti pitanje šta mi, kao klijenti koji plaćaju njihove usluge, dobijamo zauzvrat.

„Nakon što smo debelo propatili i prošli najprije žirantsku, a potom i agoniju kredita u švajcarskim francima, sada imamo takozvane neutralne bankarske poslove, poput platnog prometa koji svi koristimo, i tako dižemo bankarski profit u nebesa. U zemlji u kojoj nema privredne ekspanzije, ključan je sektor stanovništva, pa su ovi nekamatonosni prihodi glavni izvor dobiti. Banke u tom dijelu poslovanja nemaju nikakvog rizika, a sa druge strane, provizije koje generišu dosežu neslućene visine“, objašnjava Radivojac za BL portal.

Klijenti “pod prisilom”

Još jedna „caka“ koju banke koriste u ovoj eri digitalizacije je i neka vrsta primoravanja klijenata da umjesto šaltera koriste elektronske pakete usluga koje, naravno, debelo naplaćuju, kaže Radivojac, „slikajući“ situaciju jednog penzionera koji je, umjesto s čovjekom, primoran da komunicira s mašinom i u potpunoj je panici da li je nešto uplatio ili nije.

„Postoje banke koje radikalno uskraćuju mogućnost klijentima da koriste uluge u šalter sali i doslovno ih primoravaju da koriste digitalne usluge, nudeći im nekakve anekse ugovora i pakete od šest, sedam, deset maraka, što za jednog penzionera nije malo, i sad vam je već jasno odakle tolika dobit. Lično sam doživio da službenik u banci pokušava na silu da mi proda „bankarski proizvod“, odnosno mobilno bankrastvo, uz prijetnju da će mi biti zatvoren transakcioni račun. Pa to je potpuna zloupotreba javnog ovlašćenja kroz dobijanje licence od Agencije za bankarstvo“, kaže Radivojac i naglašava da su takav sistem igre najprije uvele banke sa inostranim vlasništvom, a domaće su ga, silom prilika, ispratile.

Tako je priča o bankama postala ne samo ekonomski, već i socijalni i društveni problem, jer smo, kako kaže, došli u situaciju da banke „maltretiraju“ lokalno stanovništvo preko čijih leđa najviše i zarađuju.

„Zato tvrdim da nam treba ozbiljna analiza regulatora koja bi nam otkrila šta u poređenju sa njihovim ogromnim zaradama dobija lokalno stanovništvo, kako su „bankarski proizvodi“ i neutralno poslovanje postali zlatna koka i kako smo došli do toga da se određena struktura, uglavnom van ovih prostora, ponaša kako hoće, radi šta hoće i mi to plaćamo. Kad postavimo pitanje zašto, ne dobijamo odgovor“, kaže Radivojac i napominje da se, uprkos takvim zaradama, sve više zaposlenih u bankama žali na smanjenje plata.

„Istovremeno, neka vrsta top menadžmenta u bankama ima enormne plate. Naravno, to su privatne kompanije i na to imaju pravo, ali odnos plata jedan prema deset hiljada, plus činjenica da uprave tih banaka uglavnom dolaze iz inostranstva, takođe pokazuju da smo diskriminisani i posmatrani kao objekat“, objašnjava Radivojac i dodaje da se i u toj raspodjeli snaga krije segment socijalne (ne)osjetljivosti, jer sasvim drugačije posmatraš ljude koji nisu „tvoji“ i koje ne poznaješ.

Glavni igrači s diskrecionim pravom

Kad se sve sabere, sve ovo je otišlo predaleko i već odavno su, smatra Radivojac, ugrožena naša prava kao potrošača i korisnika usluga, jer se banke, između ostalog, uz neku čudnu vrstu diskrecionog prava, ponašaju i kao glavni igrači i kao regulatori.

„Primjera radi, godinama ste imali gotovinski limit od 30.000 KM koje donesete u banku, uzmu vam izjavu o porijeklu, obavijeste nadležne agencije, a sada se dešava da dođete sa dvije hiljade gotovine da nešto uplatite, ali ne možete – morate dokazati banci porijeklo svog novca. Pa, molim vas, ko je banka da joj to dokazujete, to se dokazuje na sudu“, kaže Radivojac i tvrdi da neke kockice ponovo treba složiti, jer ni svojim roditeljima, ako ste punoletni, ne morate reći odakle vam pare da nešto kupite i zašto ste kupili patike i to baš plave boje, ali, eto, banci morate.

Srđan Banović, BL portal