Srpsku pritišću ekološki problemi: Ekologija ugrožena, a od Vipotnika ni glasa

27.02.2024. | 12:19

Pored finansijskih, Republiku Srpsku pritišću i oni ekološki problemi. Temperatura raste u Loparama i na Majevici zbog svakodnevne priče o iskopavanju litijuma.

Grad turizma, Višegrad, suočen je sa tonama smeća na rijeci Drini. Riješenja se navodno traže. U Šipovu muku muče sa prašinom koju stvaraju pilane, ni tu se ne nazire rješenje. Trgovska gora je i dalje otvoreno pitanje.

Na sve ove probleme nema adekvatne reakcije resornog ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Bojana Vipotnika. Građani ugroženih dijelova Srpske očekuju konkretne prijedloge i rješenje, a ministar se ranije stidljivo javljao, pa onda nestao.

I dok ministar ćuti mještani Majevice mogu da čuju mišljenja sa strane, ali i da negoduju. Životna sredina je ugrožena.

“Ne želimo da nas truju. Pa da je to iskopavanje litijuma dobro ne bi se narod digao u Srbiji protiv toga. Ne damo zemlju, imanja ni Srpsku”, prenijeli su mediji reakciju jednog od mještana Lopara. Profesor Rudarsko-geološkog fakulteta iz Tuzle Tihomir Knežiček otvorio je nova dodatna pitanja na koja odgovora nema, prenosi Srpskainfo.

“Nema odgovora na pitanje šta će sa raditi sa tim kad se otkopa. Postoje dvije opcije, da se prerada radi u blizini lokaliteta, a drugo da se iskopana ruda natovari na brodove i vozi u Kinu ili Francusku recimo kako radi Kanada sa kompletnom svojom rudom litijuma”, pita se Knežiček.

Načelnik opštine Lopare Rado Savić (SDS) predao je na protokol Narodne skupštine Republike Srpske peticiju sa potpisima 3.711 građana Lopara protiv iskopavanja litijuma i otvaranja rudnika na planini Majevici. Nema reakcije ministra Vipotnika, a situaciju je pokušao da smiri predsednik Srpske Milorad Dodik tvrdnjom da se “ništa neće desiti dok ne bude postignut konsenzus sa lokalnim stanovništvom o nalazištu litijuma”, naglašavajući da treba koristiti “razvojne šanse, ali da neće biti dozvoljeno zagađivanje životne sredine”.

Poruka iz Šipova: Gušimo se u prašini

Šipovo je posebna priča. Građani su protestvovali zbog prašine i nečistog vazduha koji izazvaju pilane. Građani su poručili da njihovi protesti nisu politički skupovi, već da je to protest nezadovoljnih i za zdravlje djece zabrinutih građana Šipova.

-Prašina koju udišemo ne bira čovjeka po političkom, vjerskom i ličnom opredjeljenju, ni po godinama, ni izgledu ni imovinskom stanju – poruka je koja je upućena prema Banjaluci. Ne kriju u Šipovu da su očekivali i dolazak resornog ministra, ali od Bojana Vipotnika ni traga ni glasa.

Smećem protiv turizma

Slično je i sa Višegradom i otpadom. Snimci tona smeća koje pluta rijekom Drinom obišli su svijet koji je zgranut onim što se moglo vidjeti. To plutajuće smeće predstavlja prijetnju lokalnoj ekonomiji koja se naslanja na turizam. Sve to nalazi se u Republici Srpskoj od koje se očekuju reakcije, inicijative i rješenja, ali za sad izlaz se ne vidi. Od resornih ministara Košarca (Savjet ministara) i Vipotnika (Vlada RS) očekuje se incijativa, sastanci sa kolegama iz Crne Gore i Srbije kako bi se riješio ovaj problem otpada u reci Drini.

Zato negoduju i glas dižu ekolozi. Dejan Furtula, predsjednik Udruženja “Eko Centar” iz Višegrada, tvrdi da za ovaj problem nema objašnjenja.

“Turisti iznose negativne komentare. Ovo je velika katastrofa i sramota za sve nas. Pokazujemo svijetu lošu sliku”, rekao Furtula medijima i dodao da ekolozi sumnjaju da je rijeka zagađena i teškim metalima.

Trgovska gora riješiti se mora

Problem Trgovske gore riješen je samo privremeno, ali ni tu nema zasluga resornih ministara. Andrej Plenković i Borjana Krišto u oktobru su privremeno prolongirali do 2028.godine odlaganje otpada na Trgovskoj gori. To je rezultat razgovora Zagreba I Ljubljane, a sve u cilju da se relaksiraju odnosi Hrvatske i BiH. Da nije toga otpad bi već bio u Trgovskoj gori. Otpad će se tako i dalje odlagati u elektrani Krško iz koje su potvrdili da odlaganje nuklearnog otpada u Trgovskoj gori neće početi prije 2028. godine. Problem nije riješen i opet će doći na dnevni red za četiri godine, a pitanje je da li će tad biti riješenja.