Uspjeh vrijedan pažnje: Fabrika iz Srpske koju su spasile žene

05.07.2020. | 20:07

Pregurali su rat, privatizaciju, ekonomsku krizu i recesiju, a ni korona kriza nije ih uzdrmala. Tako se sa izazovima bore u fabrici ženske konfekcije u Kostajnici, preduzeću kojim već 40 godina upravljaju žene.

Da u tekstilnoj industriji rade žene uobičajena je stvar, ali “Sana Linea” iz Kostajnice je valjda jedina fabrika na Balkanu u kojoj žene već decenijama zauzimaju sve ključne pozicije odlučivanja.

Kako piše Srpskainfo, većinska vlasnica ovog preduzeća je Bosiljka – Bosa Dejanović, inženjerka tehnologije i lavica koja je od 1980. godine, dakle još od doba socijalističke Jugoslavije, bila direktorka ove male, ali uspješne firme. Upravo Dejanovićeva je, po mnogima, od kostajničke fabrike napravila ono što ona danas jeste – jedno od najuspješnijih tekstilnih preduzeća u Srpskoj.

Lane je otišla u penziju i direktorsku poziciju prepustila Marijani Bučevac. Već godinama na čelu sindikalne organizacije je Daliborka Balaban.

“Nema tu ničeg neobičnog. Velika većina zaposlenih su žene, u firmi imamo samo četvoricu muškaraca. Red je da žene i upravljaju i vode sindikat”, kaže Daliborka Balaban.

Upornost

I istorija fabrike tekstila u Kostajnici, malom mjestu na samoj granici s Evropskom unijom, svjedoči o ženskoj i krajiškoj upornosti. Fabrika je osnovana 1947. godine, odmah poslije Drugog svjetkog rata, i nikad nije prekidala proizvodnju. Danas ima 150 zaposlenih, u tri pogona – u Kostajnici, Kozarskoj Dubici i Slabinji.

Proizvodi, između ostalog, bluze od najfinije svile za njemačko tržište, ima svoj i brend, dizajnere, tim za razvoj, kolekcije prepoznatljive u cijelom regionu.

“Mnogi nas pitaju u čemu je tajna, ali tajne nema. Mi, žene, s drugačijom emocijom ulazimo u posao, ne posustajemo, borimo se. Sjećam se kada je 2007. godine velika ekonomska kriza potresala svijet, direktorka Bosa je otvarala nove prodavnice naše firme. Pokazalo se da je to pravi potez”, kaže direktorka Marijana Bučevac.

I u korona krizi ova ženska fabrika se dočekala na noge. Prvi u RS su počeli da proizvode maske, prvo za svoje radnice, a onda i za tržište. Više od 12.000 maski su donirali u humanitarne svrhe.

Disciplina

Ni u vrijeme vanrednog stanja nisu prekidali proizvodnju, iako su prodavnice bile zatvorene, a izvoz stopiran. Ni plate nisu smanjene. Samo jedna radnica ovog preduzeća zaražena je koronom, ali i to se desilo dok je bila na bolovanju, tako da virus nije “ušao” u fabriku.

Situacija je, kažu, pod kontrolom, ali je disciplina neumoljiva. Svi nose maske, dezinfekcija ruku i obuće je obavezna, hale se dezinfikuju svakih nekoliko sati, i to prirodnim sredstvima, radnice idu po pet puta tokom radnog vremena na kratke pauze.

“Moramo se prilagoditi, moramo da živimo i radimo, ne možemo zbog virusa biti zatvoreni cijeli život”, kaže direktorka fabrike.

Uprkos stabilnom poslovanju, svjesni su da im budućnost donosi nove izazove. Kada stara garda ode u penziju, pitanje je da li će imati dovoljno radne snage. Jer, djevojke i momci, koje su othranile vrijedne krojačice iz “Sane”, uglavnom završavaju fakultete i odlaze u inostranstvo ili u veće gradove.

Petak 13. dan za platu

U kostajničkoj fabrici tekstila prosječna plata je oko 700 maraka, a zarade svakog od zaposlenih zavise od učinka, iskustva i posla koje neko obavlja. Ono što je, međutim, za sve isto i u Kostajnici već godinama poznato, jeste da, šta god se dešavalo, plata u “Sani” mora biti 15. u mjesecu.

“Ukoliko se desi da je 15. u nedjelju, plata ni tada ne kasni nego je isplaćujemo ranije, pa se tako dešavalo da plata bude u petak, 13. u mjesecu”, kaže direktorka Marijana Bučevac.