Apelacioni sud Crne Gore odlučuje o sudbini Banjalučanina: Osuđen na osnovu sumnjivih dokaza

16.08.2021. | 19:42

Traljava istraga policije, sumnje na nezakonite dokaze i DNK vještačenje doveli su do toga da za ubistvo Gorana Đuričkovića u Budvi, izvršeno 2015. godine, bude osuđena pogrešna osoba, odnosno Srđan Popović iz Banjaluke, smatra advokat Mirko Mićunović.

Podsećanja radi, Popović je prvostepenom presudom Višeg suda u Podgorici, i to u odsustvu, u junu ove godine osuđen na 15 godina i 10 mjeseci zatvora zbog ubistva Gorana Đuričkovića. Tim odbrane uputio je žalbu Apelacionom sudu Crne Gore pobijajući navode presude uz konstataciju da je donesena isključivo na osnovu i više nego sumnjivog DNK vještačenja, ali i niza drugih propusta, među kojima i onaj da sud uopšte nije želio uzeti u obzir dokaze odbrane da Popović u kritično vrijeme nije ni bio u Crnoj Gori, već u Banjaluci.

Za advokata ovakva presuda ne može opstati, pa je od Apelacionog suda zatražio ukidanje prvostepene presude, novo suđenje, te u konačnici oslobađanje Banjalučanina od krivične odgovornosti.

“Žrtveno jagnje”

U moru i više nego sumnjivih dokaza u slučaju u kojem nije bilo neposrednih očevidaca, snimaka video nadzora, niti svjedoka koji bi prepoznali Popovića, prvostepeni sud je utvrdio da je DNK vještačenje dovoljno da se Banjalučanin osudi za teško krivično djelo.

Odbrana smatra da je Popović u stvari žrtveno jagnje kako bi se prikrio stvarni izvršilac ubistva.

Advokat Mićunović istakao je i da u konkretnom slučaju nije izvršena ni rekonstrukcija događaja koja bi uveliko pomogla u utvrđivanju mjesta sa kojeg je pucano na žrtvu, a da je vještak tužilaštva biološki DNK trag pronašao na čaurama koje su pretrpile temperaturu od 1.800 stepeni Celzijusovih. Istovremeno, dodaje on, u službenim dokumentima navedeni su potpuno različiti brojevi čaura u tri izveštaja, a što je sud naknadno pravdao tehničkom greškom. Mićunović je skrenuo pažnju da istraga nije utvrdila ni ko je kritične večeri pozvao žrtvu na telefon i tako je doveo na lokaciju gdje je ubijena.

“Ono što prvostepeni sud ispušta iz vida, a koju je činjenicu tužilac morao utvrditi, jeste ko je pozvao oštećenog na njegov telefon, čime ga je naveo da u razgovoru pređe 30-ak metara do pozicije pogodne da se isti liši života. Očigledno je za taj put bilo potrebno i vrijeme, te da je više nego realno da su se žrtva i izvršilac poznavali”, zaključuje Mićunović.

Propust istrage za advokata Banjalučanina je i što nije izuzet video nadzor sa restorana na kojem je jedna kamera pokrivala “puškarnicu”, sa koje je, prema mišljenju tužilaštva, ubica pucao u Đuričkovića.

“Izostaje izuzimanje i video nadzora sa drugih objekata na putu za koje tužilac neosnovano tvrdi da je moj branjenik prešao kako bi došao i potom napustio kritično mesto ‘puškarnice’”, navodi Popovićev advokat za Srpskainfo, prenosi Blic.

“Traljava istraga”

Dodaje kako traljava istraga vodi pogrešnom osuđenju, kao što terminologija “plod sa otrovnog drveta” vodi ka otrovnom rodu.

“Tako je istraga, koja je u konkretnom slučaju vođena prema nepoznatom licu, pa onda licu pogrešnog identiteta i do konačne spoznaje identiteta optuženog, preko tri ili više predmeta, po receptu pravljenja paprikaša od svega što u kuhinji nađemo, dovela do ovakve odluke prvostepenog suda, dok zakonitost dokaznih sredstava opet ostavljam drugostepenom Vijeću na ocjenu. Odbrani je bilo onemogućeno svako pristupanje ovoj dokaznoj građi od strane suda i tužioca, pa je optuženom povređeno i pravo na odbranu, jer se s većinom dokaza odbrana srela tek na glavnom pretresu, dok preostali dio dokaza, koji je ‘inter partes’ figurirao, odbrana je mogla samo da sanja slatkim snovima da će odbraniti istinu”, naveo je u žalbi advokat Mićunović.

Žalba Apelacionom sudu Crne Gore podnesena je po četiri osnova, i to povrede pravila postupka bitne prirode, povrede odredaba Krivičnog zakonika, pogrešno i nepotpuno, te samim tim i netačno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

“Čitajući pobijanu presudu ne može se ne otkriti namera prvostepenog suda da bespotrebnim citiranjem navoda odbrane iz završne riječi dopuni ‘prazne’ strane odluke, te skrenu onoga koji istu analizira sa odlučujućeg, a time i prenapregnutog stava tog Suda, da je jedini odlučujući dokaz bilo DNK vještačenje, i to po veoma upitnim uslovima sačinjeno, pribavljeno i odrađeno. O ovome prvostepeni sud ne daje niti jedno drugo uporište u činjenicama i dokazima, pa ne vidim po kojem je pravnom načelu takav dokaz kao ‘sirak tužni bez iđe ikoga’ mogao opstati i biti odlučujući uprkos brojnim paradigmičnostima i nepravilnostima, pa čak i kopernikovskim saznanjima i nalaženja navodnog uzorka optuženog iz ‘fioke’ nekog organa iz neke tamo države, korišćenog u nekom tamo postupku, a kojeg prvostepeni Sud pod svim ovim velovima nepravilnosti konstatuje kao nesporan, a koji je, pazite čuda, vještaku dostavljen od strane i uz naredbu VDT-a”, istakao je advokat Mirko Mićunović.

“Žrtvovan bogovima sudijskog čekića”

Advokat Mirko Mićunović tvrdi da je Banjalučanin Srđan Popović žrtva nakaradnog pravosudnog sistema u Crnoj Gori.

“Jedan momak sa ludom i burnom prošlošću, pa i sadašnjošću, bio je savršen za žrtvovanje bogovima sudijskog čekića. To rade da bi javnost mogla mirno spavati u zabludi da imamo efikasno i stručno tužilaštvo, koje goni počinioce”, izjavio je Mićunović.