Brojna pitanja “vise u vazduhu”: Stručnjaci o stravičnom zločinu u Sanskom Mostu

22.08.2024. | 12:59

Gdje smo zakazali, jesmo li mogli prepoznati prijetnju i spriječiti tragediju u kojoj su izgubljena tri ljudska života, pitanja su koja odzvanjaju nakon još jednog stravičnog zločina u BiH.

Radimo li dovoljno na mentalnom zdravlju građana, zašto se odlučnije ne posvetimo oduzimanju nelegalnog naoružanja koje je korišteno i ovaj put, u Sanskom Mostu? Mnogo je dilema, a činjenica da je poprište zločina bila škola i da je u vrijeme njegovog izvršenja u njoj bilo i djece, unosi dodatnu zabrinutost i poziva na odlučniju reakciju.

Novac i slava

Ovoga će svakog dana biti sve više, kaže klinička psihologinja s višedecenijskim iskustvom Jasmina Dizdarević, koja upozorava da se situacija otela kontroli.

“Niko se ni o kome ne brine, niko se nikoga ne boji, svako uzima pravdu u svoje ruke, a to je nešto najgore što nam se moglo dogoditi. Mislim da je kasno za preduzimanje bilo kakvih mjera. Izgubili smo se u neljudskosti, nerazumijevanju, nedostatku empatije, dobročinstva, suosjećanja, ponijeli su nas novac, slava, moć, vlast. Zaljubili smo se u lažno ogledalo. Nisam optimista da će se bilo šta promijeniti nabolje”, kaže Dizdarevićeva.

Psihologinja i porodična psihoterapeutkinja Maja Savanović-Zorić iz Udruženja ”Psiholuminis” iz Prijedora kaže da se ponovo suočavamo s pitanjem gdje smo kao društvo zakazali.

“Kolektivni odgovor na svaku tragediju su šok, tuga i nevjerica. Pucnjava u školi nije samo individualni čin očajanja ili bijesa, ona je odraz društva u kojem su mnogi ostali tihi dok su se problemi gomilali? Naši problemi ne počinju i ne završavaju s oružjem. Oni sežu dublje u srž našeg društva, gdje su mentalno zdravlje, nasilje i nedostatak sistemske podrške postali uobičajeni”, kaže Savanović-Zorić.

Naglašava da nismo dovoljno uradili da prepoznamo i riješimo probleme prije nego što eskaliraju u tragedije i upozorava da moramo prepoznati znakove koji ukazuju na moguće nasilje ili mentalne teškoće.

“Ne možemo više ćutati i zatvarati oči. Svaki put kad okrenemo glavu, kada se ne odazovemo na pozive u pomoć, mi ne samo da propustimo priliku da spriječimo tragediju već podržavamo kulturu tišine i indiferentnosti”, ističe Savanović-Zorić.

Sve sačekati

Potrebno je sačekati rezultate istrage, ali neko je u sistemu vjerovatno zakazao, smatra direktor Centra za bezbjednosne studije Denis Hadžović.

“Ne lati se čovjek tek tako oružja, bez ranije prisutnih problema koji su eskalirali i za koje je znao širi krug ljudi. Vjerovatno niko ovakvo nešto nije očekivao, ali ni našao način da se ovo preduprijedi”, kaže Hadžović.

Problem nelegalnog oružja

Konkretno rješenje je vrlo teško pronaći, ne samo u ovom već i u ranijim slučajevima u kojima su ubice postajali ljudi od kojih se to nije očekivalo, koji nisu registrovani u policijskim evidencijama ili pokazivali sklonost ka nasilju, kaže stručnjak za bezbjednost Safet Mušić.

“Ono što bi se moglo raditi jeste da se ipak više pažnje posveti prisutnosti nelegalnog naoružanja, ali i kontroli registrovanog, legalnog oružja u rukama građana. Potrebne su određene kontrole mentalnog zdravlja osoba koje su nosioci odobrenja za nošenje oružja. To je jedna od jednostavnijih i manje zahtjevnih metoda za prevenciju”, kaže Mušić.

Prisutnost policije

Nakon tragedije koju Sanski Most ne pamti, a s obzirom na to da se ubrzo očekuje početak školske godine, Hadžović poziva na preventivne mjere u svim školama u BiH, piše Avaz.

“Vjerujem da su sve škole pod tenzijom nakon jednog ovakvog događaja. Ono što se može uraditi jeste da se policija ponovo aktivira, da bude vidljiva i da prikuplja informacije koje mogu biti korisne. Škole koje su u mogućnosti trebale bi osnovati službe za zaštitu koje bi bile prisutne u objektima”, ističe Hadžović.