Pomoć mora da požuri! Samoubistva skoro svakodnevno pune stranice crne hronike u BiH

Stoga su studentkinje psihologije s Filozofskog fakulteta u Sarajevu odlučile poduzeti ono što je u njihovoj moći, a uoči obilježavanja Svjetskog dana prevencije suicida – 10. septembra.

Njihova želja je jasna i korisna – ukazati široj javnosti na simptome i rizične faktore koji dovode do samoubistava, kao i na savjete kako pomoći osobama sa suicidalnim mislima. Kako bi to učinile, studentkinje Džana Kapetanović, Ena Čorović, Lejla Bašić-Hrnjić i Dženita Čizmo su izradile mini priručnik koji će biti dostupan na Facebook stranici Udruženja studenata psihologije Sinapsa.

“Mini priručnik sadrži teme kao što su simptomi i rizični faktori, kako pomoći osobi sa suicidalnim mislima, gdje potražiti pomoć te samopomoć. Napravljen je kao vid podrške, ali i skup pravih, relevantnih informacija koje su dostupne onima koje zanima ova tema. S obzirom na to da se o suicidu danas generalno malo govori, odlučili smo se za ovakav poduhvat. Nadamo se da će itekako biti od pomoći onome ko se bude našao u ‘košmaru’ suicidalnih misli”, kazala je studentkinja psihologije Džana Kapetanović za Klix.

Kada se govori o prevenciji samoubistava, neizostavna je podrška države i društva u cijelosti. Propusti u ovom smislu dovode do suicida koji se možda mogao spriječiti na vrijeme. Ipak, u raznim izvještajima često se ističe da se samoubistva dešavaju i u razvijenim zemljama, a najčešće kao posljedica ličnih tragedija i kriza. Međutim, ne smije se osporiti da su to osobe kojima je potrebna pomoć, na što upozoravaju studentkinje psihologije.

“Osobe koje imaju suicidalne misli ili pokazuju neki vid suicidalnog ponašanja veoma teško se odlučuju potražiti pomoć ili povjeriti se nekome. U trenutku kada do toga i dođe, dužni smo to na najbolji način iskoristiti. Međutim, dolazi do toga da ustanove poput savjetovališta bivaju prebukirane, te takve osobe ne primaju istog dana, nego im seansu zakažu za recimo tri mjeseca. Da li stvarno mislimo da takve osobe mogu čekati tri dana, a ne tri mjeseca?

U našem društvu postoje ogromne predrasude prema drugom i drugačijem, pod tim mislimo pogotovo na introvertne osobe. Upravo zbog toga dolazi do raznih psihičkih poremećaja poput anksioznosti, depresije, što često dovodi do suicida. Takve osobe ne mogu i ne smiju čekati na pomoć, i to je ono što moramo znati. Takođe, u osnovnim i srednjim školama trebalo bi biti puno više edukacije o ovoj temi te razgovora s psihologom. Još jedan od razloga je i međuvršnjačko nasilje. Čist primjer je dječak Mahir koji je bio žrtva nasilja te je izvršio suicid. O takvim stvarima se priča maksimalno sedam dana i onda se sve zaboravlja. Živote ne možemo vratiti, ali se možemo truditi da ih ne gubimo tako lako”, upozorila je Kapetanović.

S obzirom na povećan broj samoubistava, kako u svijetu, tako i u BiH, studentice psihologije nadaju se većoj podršci države kroz veću brigu o mentalnom zdravlju građana.

“Edukacijom građana trebamo uticati na smanjenje stigmatizacije povezane s odlaskom psihologu. To je tema na kojoj trebamo svi raditi kako bismo imali što bolji život”, ističe Kapetanović.

Samoubistva u BiH u 2020. godini

U prvih sedam mjeseci 2020. godine na području Kantona Sarajevo desilo se 20 samoubistava koja su izvršena uglavnom upotrebom vatrenog oružja ili oštrog predmeta, skokom s visine, vješanjem ili konzumiranjem narkotičkih sredstava. Gotovo svi izvršioci su muškarci, osim jedne žene koja se ubila u julu ove godine. Najviše izvršilaca su osobe starije od 60 godina, iako samoubistva čine i mlađe generacije.

Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona pokazuju da je u ovom dijelu BiH u prvoj polovini 2020. počinjeno deset samoubistava. U osam slučajeva počinioci su muškarci, dok su i dvije žene sebi oduzele život. Dva samoubistva su počinjena trovanjem, tri upotrebom vatrenog oružja, a pet vješanjem.

“Motive i razloge samoubistava i pokušaja samoubistava često nije moguće precizirati, ali uglavnom je riječ o teškom ekonomskom stanju, strahu od samoće, nesređenim odnosima u porodici i slično”, rekao je portparol MUP USK Ale Šiljdedić. Desetine samoubistava počinjeno je i u drugim kantonima u prvoj polovini 2020. godine.

U Srpskoj godišnje se bilježe stotine samoubistava, pa je tako zabilježeno i 147 u prvih osam mjeseci 2020. godine, što je za jedno više nego u istom periodu prošle godine.

Prema spolnoj strukturi, u RS je 119 muškarca izvršilo samoubistvo i 28 žena. Iz MUP RS govore nam da su najčešći načini izvršenja samoubistva vješanjem, upotrebom vatrenog oružja, utapanjem i skokom s visine.

Koji simptomi mogu biti pokazatelji suicidalnih misli?

Znakovi ili simptomi koji mogu upućivati na rizik od suicida ili suicidalnih misli se razlikuju od osobe do osobe. Neki od njih mogu biti izbjegavanje svakodnevnih obaveza, pisanje oproštajnih poruka, istraživanje o načinima počinjenja samoubistva, samopovređivanje, promjene u prehrambenim navikama i obrascima spavanja, dijeljenje stvari voljenim osobama, pokušaj uspostavljanja kontakta s bliskim osobama, povećano korištenje supstanci koje izazivaju ovisnost, rizična ponašanja kao što su seksualni odnosi bez zaštite i korištenje droga, nabavljanje sredstava kojima se planira počiniti samoubistvo.

Osoba koja ima suicidalne misli ili namjere može pričati o završetku vlastitog života i generalno o smrti, iskazivati želju za smrću, pričati o planu počinjenja suicida, smatrati da je na teret drugima i da je zarobljena u vlastitom životu te spominjati nepodnošljivu bol i osjećaj bespomoćnosti i praznine. Takođe, osoba može pričati o tome kako bi bilo bolje da ne postoji i da je njen život besmislen.

Emocionalni znakovi suicidalnih misli su usamljenost i samoizolacija, poremećaji raspoloženja i spavanja, poremećaji ličnosti, nemogućnost povezivanja s realnošću, vjerovanje u stvari koje ne postoje, apatija, beznađe, tuga, osjećaj praznine, sram, ekstremne promjene raspoloženja i povećana tjeskoba.