Roditelji ne gube nadu: Za 15 osoba iz BiH se ne zna gdje su

20.06.2023. | 14:24

Interpol traga za 15 osoba nestalih iz BiH, a među njima je i dijete Mešinović Ismail koji je nestao u Italiji sa dvije godine.

Dječak je otet 2013. godine u mjestu Beluno u Italiji, a rođen je u Doboju.

Za mladog Dobojliju uglavnom su crne slutnje, jer je dječaka otac odveo u Siriju gdje se priključio borcima “Islamske države”. Tamo je nakon 20 dana poginuo i ostavio malog Ismaila.

Poslije očeve pogibije mališan je ostao sam u Raqqi. Po tamošnjoj verziji šerijata, dijete ne smije biti bez oca, pa ga je preuzeo Said Čolić sa svojom ženom. Poslije njegove smrti Ismail je povjeren trećem “ocu” i trećoj “majci”, a da niko nije ništa pitao živu i jedinu majku. Ona se obratila Muniferu Karamaleskome, makedonskom muslimanu, koji se dao u mudžahdine zajedno s Mešinovićem. Karamaleski – čija je porodica takođe u Italiji – rekao je da zna gdje je mališan, ali da može malo ili nimalo pomoći.

Od tada do danas ne zna se šta je sa djetetom.

Traga se i za Dragoljubom Misimovićem iz Gradiške koji je nestao 2015. godine sa 16 godina.

On je pod nepoznatim okolnostima nestao sa jednog od časova u Gimnaziji 21. decembra 2015. godine i od tada do danas mu nema ni traga ni glasa.

Dragoljubove školske kolege, istog dana kada je prijavljen nestanak, ispričale su da je njegov mobilni telefon bio dostupan oko 18.45, ali se on nije javio. Kasnije je postao nedostupan, a pregledom video nadzora u gradu posumnjalo se da je viđen u blizini Muzičke škole, na obali Save. Međutim, to nije potvrđeno kao ni pretpostavke da je prešao preko rijeke.

Porodica i dalje ne odustaje od potrage.

Iako su ovi mnogi slučajevi nestanka prijavljeni u poslijeratnom periodu, nestanak Darka Stančevića 1982. godine i dalje šokira, jer Darko nikada nije pronađen.

Darko Stančević nestao je ispred kuće 21. decembra 1982. godine u Mostaru, dok se vozio triciklom, i otad do danas porodica neumorno traga za njim.

Roditelji su bili na poslu, pa su malog dečaka čuvali baka i deka. Rudarska ulica u Mostaru izgledala je tada mnogo drugačije, bilo je mnogo manje objekata i automobila nego danas. Igrao se s drugom djecom ispred kuće i vozio se, a onda je počeo pljusak. Djeca su se razbježala svojim kućama, a Darko je nestao.

Baka, koja ga je na svega minut ispustila iz vida, ušavši u kuću, izašla je da ga potraži, ali njega nigdje nije bilo. Obavestila je roditelje i oni su odmah došli. Počela je mahnita potraga. Nedaleko od kuće ispred koje je u tom trenutku počeo horor protiče Neretva, a na kraju ulice roditelji su, malo po dolasku, pronašli odbačen Darkov tricikl.

Policiji je prijavljen nestanak, a otvorile su se različite sumnje: da se dječak utopio u Neretvi, da ga je neko udario autom pa odnio tijelo kako bi ga se riješio, do teorije da je otet.

– Sine moj, svakim danom tuga je sve veća, u našoj porodici život je stao iščekujući te. Nisam izgubila nadu da ću te naći. Svi vi koji sumnjate u svoje poreklo a rođeni ste 1980. godine, uradite DNK, možda je neko od vas moj Darko. Menjali su vjerovatno dokumenta i datum rođenja – navodi očajna majka.

Dodaje da su suprug i ona uradili DNK analize, te da je ona A, a otac B.

– Darko, ako se prepoznaš na ovim slikama, ne boj se. Biće sve kako ti želiš, samo da te majka zagrli. Volim te – stoji u prebolnom apelu za pomoć.

Stančevići od tog kobnog decembra nemaju mira ni spokoja, tragaju za dječakom u nadi da će ga pronaći i prepoznati, sada već kao odraslog čovjeka. Darkova sestra Darjana, kao i majka, neumorna je, jer je želja za istinom jača od godina i svega što se izdogađalo u prethodne četiri decenije.