Slučaj “Ejup Ganić i drugi”: Svjedok ispričao da su zarobljeni i maltretirani u prostorijama FIS-a
08.02.2023. | 18:30Svjedok Tužilaštva BiH Žarko Lopatić pred Sudom BiH na suđenju “Ejupu Ganiću i drugima”, koji su optuženi za zločine u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine, rekao je da su zarobljeni 3. maja i da su tučeni i maltretirani u prostorijama FIS-a.
Lopatić je naveo da je služio vojni rok u kasarni “Slobodan Princip Seljo” u Lukavici, odakle je 2. maja otišao na utovar “kancelarijskog materijala” iz Druge vojne oblasti u kasarnu na Bistriku.
“Već 2. maja 1992. godine kada smo došli više se nismo vraćali, a taj dan oko 13.00 časova krenuo je napad na komandu. Prije podne je došao jedan oficir i rekao nam da se na Skenderiji pucalo na vozilo koje nam je dovozilo hranu i vozač koji je bio pogođen je dovezao vozilo, a on nije preživio”, ispričao je Lopatić.
On je naveo da je nakon napada na komandu on bio raspoređen prema Miljacki odakle se pucalo i napad je trajao cijelo poslije podne tromblonima, zoljama, a ubačen im je i suzavac. Napad je oslabio nešto prije ponoći.
Lopatić je napomenuo da su 3. maja u komandu došli Alija Izetbegović sa Unproforom i da su dobili naređenje da se pakuju i da idu u Lukavicu, da je formirana kolona i da je on bio u zadnjem kamionu, a na kraju kolone bila su dva vozila Unprofora.
“Rečeno nam je da sjednemo na patos i da spustimo oružje, a nakon stotinjak metara stao je kamion jer se onaj ispred nas pokvario”, svjedočio je Lopatić dodajući da je kolona koja je formirana ponovo stala i da se čula pucnjava na početku kolone.
On je naglasio da je prema njima pritrčala grupa naoružanih ljudi koji su imali beretke i bili obučeni u različitu odjeću.
“Naredili su da bacimo oružje, a sa mene su skinuli šljem, oduzeli pušku i gurnuli mi ruke na potiljak, pribili uz zid i udarali po glavi kundacima i puškama”, ispričao je Lopatić.
On je ispričao da im je prišla grupa od pet naoružanih lica, koji su bili obučeni u vojnu i civilnu odjeću, sa beretkama na kojima su bili ljiljani, te da su ih razoružali i s rukama iznad glave postrojili uz zid udarajući ih.
“Čuo sam galamu ispred, bilo je neko sanitetsko vozilo, otvorili su vrata i neko je opalio iz automatske puške. Neki oficir je pao iz saniteta”, ispričao je Lopatić.
On je naveo da je grupa počela kupiti oružje i udaljavati se kad je došla specijalna jedinica, čiji su se pripadnici korektno ponašali.
Potom su sproveli njih 30 u Republički SUP /Sekretarijat unutrašnjih poslova/, gdje su ih popisali, a potom ih je preuzela “vojska slična onoj koji su ih zarobili”, te su odvedeni u FIS, gdje su udarani i maltretirani.
“Bilo je i civila i uniformi. Ulazio je kako je ko htio”, rekao je Lopatić, posebno opisujući povrede na dvojici rezervista koji su bili u donjem vešu.
On je naveo da su sutradan došli UNPROFOR i komandant Đurđevac, koji je pitao gdje mu je vojska i raspravljao se sa ljudima u FIS-u, te da su nakon toga prebačeni u Lukavicu.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hasan Efendić, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Odbrane su svjedoka Lopatića ispitivale zbog čega je u istrazi naveo da su u Dobrovoljačkoj ulici bili naoružani civili, a danas spominje da su imali i dijelove vojne odjeće na šta je on odgovorio da su imali neke dijelove civilne a neke vojne odjeće, te da on ne smatra da je neko vojnik ako nije u kompletnoj uniformi.
Na pitanja Ganićevog advokata Lejle Čović da li mu je poznato da su 2. maja bile žestoke borbe u Sarajevu, da je JNA pucala u centru grada, te da je zapaljena zgrada Pošte, Lopatić je odgovorio da on to nije ni vidio, ni čuo.
On je rekao da su prošli nedaleko od Pošte, ali da nije primijetio da je zgrada zapaljena, te da su se kretali pognute glave.
Potvrdio je da je komandant Đurđevac, kada je došao u FIS, prijetio da će zapaliti grad.
Cjelokupno ispitivanje svjedoka nije se moglo dobro čuti zbog komentara u publici smještenoj u dijelu koji je odvojen staklom od dijela u kojem su učesnici postupka, te da ih nisu mogli utišati ni redari.
Suđenje se nastavlja 22. februara.