Prosječni kvocijent inteligencije serijskih ubica je 94,7 što, prema psiholozima, spada u prosječan rezultat, ali mnogi od njih imaju i daleko veći, piše Večernji list BiH.
Sve policije i države svijeta susreću se s brutalnim ubistvima koja su počinili serijske ubice. Takav je slučaj i s Bosnom i Hercegovinom u čijim se zatvorima nalaze neki od najozloglašenijih serijskih ubica današnjice, a čiji su zločini izazivali zgražanje cjelokupne javnosti.
Trenutno Edib Buljubašić iz Zenice služi uvjerljivo najdužu ukupnu kaznu od čak 54 godine zatvora. Riječ je o kombinaciji spajanja nekoliko različitih presuda te odluke suda da ih služi “jednu za drugom”. Osuđen je zbog dvostrukog ubistva počinjenog u februaru 2000. godine. Prije rata je zatvoren zbog teškog razbojništva i ubistva portira “Zenicatransa”, kao i ranjavanja oca.
Nakon toga počinjenog ubistva izlazi na “vikend” i ubija oca, nakon čega je osuđen na dvadeset godina zatvora. U posljednjem ratu bio je pripadnik nekoliko vojnih formacija, a nakon rata ubija udarcima sjekirom nevjenčanu suprugu Almu Šarić. Tri dana kasnije ubija Nađu Buljubašić, suprugu svog brata, s dvadesetak uboda škarama, nakon čega se prijavljuje policiji, koja pronalazi oba leša. On je u zatvoru čak napisao i knjigu koju mu je promovisao akademik Abdulah Sidran. Edib Buljubašić bi na slobodu mogao izaći 5. novembra 2043. godine.
Drugi po dužini izrečene kazne je Jasminko Jašarević koji, kako sam kaže, “ima četiri-pet ubistava iza sebe”. Osuđen je na ukupno 42 godine zatvora zbog ubistva tri osobe. Prema presudi suda, Jašarević je 2005. ubio u Mostaru penzionerku Ramizu Rahimić, potom mostarskog fotoreportera Antu Tonču Borasa te u Brčkom Marijana Šopčevića. Zanimljivo je i to kako je Jasenko svojevremeno radio za SFOR, zbog čega nitko nije u njega sumnjao, kako sam tvrdi.
Međutim, suočen s nepobitnim dokazima, nije poricao počinjena djela, a dokazi su uključivali i DNK analizu. Jasminko bi na slobodu, prema pravosnažnoj presudi, trebao 1. decembra 2047. godine. Još jedan serijski ubica koji je po brutalnim likvidacijama ostao upamćen u javnosti BiH je i Muamer Topalović, koji je na Božić 2002. godine ubio tri i ranio jednog člana porodice Anđelić u Kostajnici kod Konjica. Nakon služenja vojske bio je u zatvoru u Srbiji tri godine i tri mjeseca. Radio je na građevini u Konjicu. Iz zatvora bi trebao, ironijom sudbine, izaći baš na Božić, 25. aprila 2037.
Aleksa Mican (25) iz Zenice ubio je 2004. Senada Lepiricu (25) iz Bugojna i Adema Ćatića, radnike firme IT Computers, u stanu koji je unajmio u olimpijskom naselju Mojmilo, a zatim od njih uzeo pet računara – laptopa. Osuđen je na 35 godina zatvora. Trebao bi izaći u aprilu 2040. godine.
Šerif Hadžić je u Županijskom sudu u Bihaću proglašen krivim za trostruko ubistvo i ubistvo u pokušaju. Osuđen je na 20, ali mu je Vrhovni sud FBiH povećao kaznu na 28 godina. On je 3. jul 2008. usmrtio oca i sina Kasima i Elvisa Šabića te Unala Fedaija i pokušao izvršiti ubojstvo Elvedina Okugića. On bi trebao izaći na slobodu u julu 2036.
Trostruko brutalno ubistvo počinio je Anto Niče u selu Suhači kraj Livna. On je kuhinjskim nožem najprije ubio svoju majku Lucu (66), a potom sačekao i nožem napao i ubio brata Matka (46) i snaju Sandru (44). Safet Ćoralić osuđen je u Bihaću u odsutnosti na trideset pa onda na dvadeset i pet godina zatvora. Uhapšen je po međunarodnoj potjernici u švedskom gradiću Sala zbog ubistva bračnog para Murata i Fatime Murić, počinjenog u Cazinu. Kazna mu ističe 25. februara 2027.
Županijski sud u Novom Travniku osudio je Sabahudina Habiba na 34 godine zatvora zbog trostrukog ubistva u mjestu Sokoline kod Donjeg Vakufa. On je 2017. godine u mjestu Sokolina usmrtio čuvara šuma Omera Bašića i Ferida Rahmanovića te radnika Ševka Draginovića nakon što je saznao kako predstavnici Šumarije planiraju odvesti ranije bespravno posječenu drvnu masu. Trebao bi izaći 2051. godine. Posljednji slučaj serijskog ubice u BiH završen je opsežnom policijskom potjerom i likvidacijom Edina Gačića.
On je u Podorašcu kod Konjica hicima iz vatrenog oružja ubio Sauda Sultanića, vlasnika lokalne trgovine, nakon čega se dao u bijeg. Tokom potjere nekoliko dana nakon Sultanića nađeno je i tijelo Mahira Begića, predanog policajca koji je učestvovao u potrazi za ubicom na teškom terenu. Balističari su nesumnjivo utvrdili kako iza Begićeva ubistva stoji Gačić jer su čahure odgovarale oružju kojim je počinjeno ubojstvo u Konjicu. Problem koji se nameće kod serijskih ubica koji su na odsluženju kazne, a koji će nakon izvjesnog vremena biti pušteni na slobodu, jest koliko su oni spremni na normalan život nakon svega te kako će ih društvo u konačnici prihvatiti kao takve.
