„Bojala sam se da će me silovati i baciti kao komad mesa“: Potresna izjava avganistanske pjevačice

25.08.2021. | 20:32

Najpoznatija avganistanska pop pjevačica Arjana Sajid (36) uspjela je da pobjegne iz zemlje neprosredno prije okupacije talibana, a na Instagramu je podijelila sliku iz krcatog aviona.

Arjana je bila u nekoliko zemalja, ali je konačno stigla u Los Anđeles 21. avgusta. Ona je u intervjuu za strane medije progovorila o situaciji u kojoj se našla, a koja nije bila nimalo bezazlena.

“Nisam se bojala smrti. Bojala sam se da će me uloviti, razvlačiti i ismijavati na televiziji, a potom pred milionima ljudi silovati i baciti kao da sam komad mesa”, rekla je pjevačica koja je bila među “srećnicima” koji su uspjeli da pobjegnu iz Avganistana nakon što su vlast preuzeli radikalni talibani. Ona i njen suprug su među 48.000 ljudi koji su evakuisani.

Arjana je poznata pjevačica i voditeljka avganistanskog muzičkog šou programa “The Voice”, a svoju popularnost koristila je upravo da bi druge žene inspirisala da slijede svoje snove i strast prema muzici, a takođe se borila za ljudska prava pa je zbog toga primala brojne prijetnje smrću, a neke čak i direktno od talibana.

“Toliko sam puta bila na ivici smrti. Tajna služba upozorila me da Kabulom kruži autobomba poslata da me usmrti, a potom su platili ženu da me ubije tokom snimanja emisije na nacionalnoj televiziji. Stajala je samo desetak metara udaljena od mene, a kada su je intervjuisali u zatvoru, rekla je da bi sve ponovila da je na slobodi. Najtužnije što žene žele napakostiti ženama”, rekla je Arjana i otkrila je kako je izgledalo ukrcavanje u avion u glavom gradu Avganistana.

“Prvog dana kada smo došli na aerodrom nismo uspeli da uđemo u avion. Bilo je haotično. Talibani su stajali na nekoliko metara od nas, držali su ruke iza leđa i posmatrali ljude. Jedan od njih došao je ispred mene i u tom trenutku, iako sam bila potpuno prekrivena, imala sam osjećaj da je to moj kraj, da su me prepoznali”, započela je pjevačica.

Idućeg dana Arjana je sa mužem, menadžerom Hasibom Sajidom stigla na aerodrom u posebnim automobilima koji su bili puni djece i žena.

“Na putu prema avionu, nekoliko je kontrolnih tačaka, a na jednoj od posljednjih su nas zaustavili. Budući da je bila noć, upalili su svjetla i gledali ko je u automobilu. Tresla sam se, bilo je toliko dramatično. Sjedila sam u čošku, molila se i nadala da neće tražiti naše dokumente ni imena, a kada su vidjeli djecu, pustili su nas”.

Kolona za ukrcavanje u avion bila je dugačka nekoliko kilometara, mnogo ljudi došlo je u nadi da će ih pustiti bez pasoša, ljudi su padali u nesvijest, a dijete koje je sa majkom stajalo do pjevačice toliko je plakalo da je pjevačica pomislila da će umrijeti pa je odlučila da ga uzme u naručje.

“Bilo je već jako kasno, a avion je bio gotovo pun. Budući da sam bila iduća na redu za ukrcavanje, američki vojnik pitao me je li dijete moje. Bila sam u dilemi. Šta će biti ako kažem da je dijete moje? Hoće li mu pustiti majku? Rekla sam istinu, a vojnik je dijete vratio majici i zatvorio ulaz. Taj prizor potpuno me slomio”, dodala je Arjana, koja je te večeri bila poslednja osoba koja se ukrcala u avion, a ovo nije bio prvi put da je morala da bježi iz sopstvene kuće.

Početkom 2000-ih pjevačica je sa porodicom pobjegla u Veliku Britaniju nakon što je ispred porodične kuće pala bomba.

“Rođena sam u Kabulu, ali sa porodicom sam morala otići iz Avganistana sa osam godina nakon što je u dvorište naše porodične kuće pala bomba. Prvo smo išli u Pakistan, potom u Švajcarsku, ali odbili su da nas prime pa smo se uputili u Veliku Britaniju, gdje su nas oberučke prihvatili i uvijek ću im biti zahvalna na svemu što su nam pružili“, rekla je Arjana i dodala:

“Lica ljudi koji su ostali zatvoreni iza metalnih rešetaka aerodroma u Kabulu zauvijek će mi ostati urezana u pamćenje. Iako sam uspjela da pobjegnem, nikada neću zaboraviti svoju domovinu i svoje ljude. Kroz muzilu i rad nastaviću da inspirišem žene i svoje sunarodnike. Nisam sigurna kakva je sudbina onih koji su ostali u Avganistanu, ali želim im poručiti da ostanu snažni i da nikada ne odustanu”.