“Brejking Bed” slavi 15 godina: Serija u velikom stilu obilježila novi milenijum

29.01.2023. | 11:02

Prije 15 godina Volter Vajt, sredovječni profesor hemije iz Novog Meksika, iskočio je iz zadimljenog kampera u pustinjski krajolik, ušetao u kadar obučen u pamučne bijele gaće, razdrljenu zelenu košulju i bijele čarape, izvukao pištolj iz gaća, uperio ga prema zvuku dolazećih sirena i svijet televizije više nikad nije bio isti.

Ovaj uprošteni opis uvodne scene prve epizode prve sezone kultne televizijske serije “Brejking Bed”, emitovane 20. januara 2008. godine na kanalu AMC, zvuči karikaturalno, ali on u suštini daje suštinske obrasce kojim je pomenuta serija Vinsa Giligana kroz nadahnuti spoj nespojivih stvari uspjela redefinisati kreativne obrasce, kako unutar kriminalističkog žanra, tako i unutar moderne televizije i stvoriti pop kulturni fenomen koji će u velikom stilu obilježiti novi milenijum.

Pet godina kasnije, 2013. godine, isti čovjek, kojeg sada znamo pod nadimkom Hajzenberg i kojeg se plaši čitav jugozapad SAD, u završnoj sceni serije umire ranjen, nježno naslonjen na kazan za kuvanje meta, uz zvuke ljubavne himne “Bejbi Blu” grupe “Badginger”, dok se u pozadini čuju policijske sirene. Smotani, dobri profesor Vajt s početka priče nestao je, sahranjen pod dijaboličnim likom kriminalnog genija, koji je rasturio uhodani sistem narko-podzemlja na meksičkoj granici, stekao bogatstvo i strahopoštovanje, ali nije mogao pobijediti vlastiti ego, što će ga na kraju koštati prvo moći, a potom života.

Ultimativni antiheroj

Između ove dvije scene stalo je pet sezona, 62 epizode, jedan od najboljih napisanih tekstova u istoriji televizije, nevjerovatna galerija likova, brilijantna glumačka postava, savršena režija i kultni status koji je postepeno izrastao u globalni fenomen, izdržavajući sud vremena postojano kao titanijum. Giligan, koji je do ove serije godinama pekao zanat pišući kao dio scenarističkih ekipa u serijama “X-Files” ili “Homicide”, kasnije je objasnio da je suština postavke za seriju bila njegova želja da nakon godina pisanja standardnih TV junaka, jednog takvog protagonistu pretvori u antagonistu.

– Televizija je istorijski dobra u održavanju svojih likova u samonametnutoj stazi, tako da emisije mogu da traju godinama. Logičan korak je bio da razmislim kako mogu napraviti predstavu u kojoj je osnovni nagon promjena, tako da se vrlo brzo Volter Vajt od “Gospodina Čipsa” pretvorio u “Lice sa ožiljkom” – rekao je Giligan.

Srpski pisac i publicista Dejan Ognjanović pišući o fenomenu zvanom “Brejking bed” za slovenački magazin “Ekran”, ovu transformaciju je nazvao “Put od dobrica do loših momaka”.

– “Brejking bed” govori o dobrovoljnom, svjesnom prelasku dobrih momaka na stranu loših i o fascinaciji koju loši imaju za one dobre. U tome je prava poenta ove serije. Ona se ne bavi uobičajenim kriminalcima, proizvođačima i dilerima meta iz crnih hronika. Glavni junaci ove serije su “dobri momci” iz običnih porodica koji su svjesno, s predumišljajem okrenuli leđa “normalnom” životu srednjeklasne Amerike, njenim uglađenim fasadama, pokošenim travnjacima, porodičnim ručkovima i drugim trofejima za marljive bubalice – rekao je Ognjanović.

Ovom besprijekornom zaključku samo treba dodati činjenicu da je Giliganovo ostvarenje bilo jedno od prvih u tom procesu transformacije glavnog junaka u antijunaka i da je ovaj proces završen krajnje studiozno i posvećeno od prve do posljednje scene i od glavnog do posljednjeg sporednog lika, u svim segmentima produkcije, bez planiranog razmišljanju o kompromisima i reakciji publike. Na neki način kultne serije poput “Tvin Piksa”, “Sopranosa”, “Izgubljenih” ili “Ljudi sa Menhetna” dotakle su se ove tematike i otvorile put drugim autorima, ali niko nije imao hrabrosti kao Giligan da definitivno odvede svog junaka na stranu zla. Giligan je stvorio lik čovjeka koji na kraju iskreno priznaje da sve što je loše uradio nije bilo zbog bogatstva, žene, djece ili bilo čega donekle opravdanog u očima normalnih ljudi, već zbog toga što je iskreno uživao u tome i što se prvi put u svom postojanju stvarno osjećao živim.

Kada upoznajemo Voltera Valta (Brajan Kranston), on je školski primjer sredovječnog gubitnika. Bivši studentski genije za hemiju radi kao slabo plaćeni profesor u srednjoj školi u Albukerkiju, zaglavljen u braku sa dominantnom suprugom i sinom invalidom, ne može plaćati račune i radi nekoliko poslova, supruga mu je ponovo trudna, uglavnom služi kao meta za ismijavanje od strane kolega i članova porodice, a na kraju mu i otkrivaju rak pluća u trećom stadijumu. Očajni Vajt u saradnji sa bivšim đakom Džesijem Pinkmenom (Aron Pol) počinje kuvati drogu metamfetamin kako bi obezbijedio finansijsku budućnost svoje porodice prije nego što umre, ali dok se polako snalazi u opasnostima kriminalnog podzemlja, postepeno počinje njegov put od dobrog momka u dijaboličnog gospodara podzemlja pod odgovarajućim nadimkom Hajzenberg, datim po slavnom njemačkom hemičaru, piše Glas Srpske.

Uzdizanje, ili bolje rečeno Vajtov pad, ključni je katalizator za pokretanje sudbine svih likova koji se nađu na njegovoj putanji prema zlu. Džesi, supruga Skajler (Ana Gan), sin Volter mlađi (Ar Džej Mit), šurjak, agent DEA Henk Šreder (Din Noris), narko-bos Gustav Gus Fring (Đankarlo Espozito), čistač Majk (Džonatan Banks), pokvareni advokat So­l Gudmen (Bob Odenkirk) i svi drugi svojim rolama grade pozornicu za monumentalni nastup jednog od najfascinantnijih likova u istoriji televizije. Vajtova putanja od “plemenite” posvećenosti izdržavanju porodice po svaku cijenu polako se u genijalnom tumačenju Kranstona pretvara u podilaženje sve većem apetitu njegovog zlog alter ega, maestralno se poigravajući sa publikom i tjerajući gledaoce da sve otvorenije navijaju za njega, dok on, paradoksalno, sve dublje tone u nasilje i zlo nakon kojeg više nema povratka na staro.

I možda je u prvim epizodama bilo teško povjerovati u moć transformacije Kranstona (ne zaboravimo tipa koji je tumačio tatu idiota u sitkomu “Malkolm u sredini”) u demonsku figuru genijalnog hemičara, koji kuvajući savršeni narkotik, poznat kao “plavo nebo” postaje mitska figura sa obje strane zakona, ali kako serija odmiče, postaje kristalno jasno da gledamo kompleksnu priču koja svakom karakteru daje jasnu ulogu. Giligan ih savršeno uklapa u džinovsku televizijsku partiju šaha u kojoj svaka figura, od kralja do posljednjeg piona, ima svoju svrhu do završnog poteza.

Kada je ova zapanjujuća, napeta, duhovita i potresna serija postepeno uzela maha, uslijedila su brutalna ubistva, bolne izdaje, nezaboravne scene, enormne količine meta i novca, te usamljena, mračna figura Hajzenberga sa prepoznatljivim šeširom kao zlokobnom sjenkom nad cijelom pričom. Izbjegavajući da glavne likove gradi kao jednodimenzionalne, nepopravljive zlikovce ili pozitivce, pedantna posvećenost serije humanizaciji likova i njihovih priča besprijekorno funkcioniše, dok ih Volterov pad i Hajzenbergov uspon postepeno izvlači na svjetlo dana. Svaki žanrovski aspekt serije, od krimi-trilera preko porodične drame i horor elementa do komedije i tragedije, koristi se kako bi se izgradila savršena uvjerljivost u građenju kompletnog narativa, koji neće biti narušen od početka do kraja.

Savršena razrada

Sam Giligan kaže da je serija u startu vjerovatno spasena činjenicom da je nastajala u doba štrajka scenarista u Holivudu pa je imao dovoljno vremena za pažljivu razradu prve sezone, tako da je svaki detalj dotjeran do savršenstva. Posebna stavka u njenom kvalitetu jeste način kako su autori serije scenario i glumu nadogradili slikom i zvukom, vješto koristeći spržene pejzaže jugozapadne granice SAD, grube face kriminalaca, klaustrofobiju laboratorija za met, otkačene muzičke teme, upečatljive kostime i scenografiju, mutne snimke kamerom iz ruke, nervoznu montažu i oštro kadriranje kao organski dio priče, koja glavne aktere u svakom trenutku postavlja u savršen balans slike i riječi, vječno na ivici surovog naturalizma i stilizovane žanrovske estetike.

Sporiji start i lagan pripovjedački tempo prve sezone privukao je solidnu publiku uz dobre kritike, ali kako je serija odmicala, reakcije publike su bile sve bolje, gradeći postepeno kult iz epizode u epizodu, sve do nevjerovatne ocjene 9,5 na sajtu IMDB i masovnih hvalospjeva kritike uz brojne nagrade. Jednako ubjedljiv doprinos matičnoj priči dao je nastavak, film “El Kamino” (2019) i prednastavak serija “Bolje pozovi Sola” (2015 – 2022) koji su svaki na svoj način, prožimajući se sa centralnom pričom, dali svoj doprinos životnoj priči Voltera Vajta, mirnog tipa, tako nalik svakome od nas, koji je postao kriminalni genije Hajzenberg i skuvao televiziju u savršeni narkotik za publiku.

Kraj

Giligan je nedavno potvrdio da je kraj serije “Bolje pozovi Sola” ujedno i kraj dešavanja u “Brejking bed” univerzumu iako je priznao da je razmišljao o drugim opcijama.

“Sebično, volio bih da to uradim, da nastavim sa ovim. Ipak, bez navođenja imena, gledam oko sebe neke od svjetova, univerzuma, priče koje volim, bilo da su na TV ili u filmovima, i mislim da postoji određena tačka koju je teško definisati, gdje ste uradili previše u istom univerzumu. Samo to ostavite na miru”, rekao je Giligan.