Ceca Bojković: Feđa je bio stub pozorišnog glumišta

05.05.2021. | 19:55

Svetlana Ceca Bojković potresla se zbog smrti svog kolege Feđe Stojanovića, koji je danas preminuo u Beogradu nakon duže i teže bolesti.

Glumica je ovu tužnu vijest čula prije 20-tak minuta od svojih kolega, te je u prvi mah ostala bez riječi. Ceca se za Nova.rs prisjetila njihove saradnje, a ukratko je i opisala kakav je čovjek bio Feđa.

„Jako sam tužna. Prije 20 minuta su mi javile kolege. Bio je stub pozorišnog glumišta. Zahvalan kao partner na sceni, divan kolega i mnogo voljen među kolegama. Ja ne mogu da vjerujem da ga je ova opaka bolest tek tako „odnijela“. Ja sam sa njim igrala komad „Dabogda te majka rodila“, trebali smo da igramo komad u martu, ali zbog korone nismo mogli. No, prije samo par mjeseci, u septembru smo igrali pomenuti komad, bio je pun snage i volje. Baš zato sam u nevjerici zbog njegove smrti. Tužna sam i ja, ali i sve kolege“, rekla je Ceca, navodi “Nova.rs”.

Podsjetimo, Feđa Stojanović rođen je u Aleksincu 1948. godine, a diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1973. godine u klasi profesora Milenka Maričića. Prvak je Ateljea 212, pozorišta u kom je stalni član postao 1973. godine.

Odigrao je veliki broj uloga u Ateljeu 212, Zvjezdara teatru, Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Madlenijanumu, Malom pozorištu „Duško Radović“, Pozorištu „Boško Buva“ i Bitef teatra, a široj publici poznat je i po brojim ulogama u filmovima i TV serijama.
Na sceni matičnog pozorišta odigrao je desetine predstava: „Džepni teatar“ (Petko), „Ranjeni orao“ (Nenad Aleksić), „Tom Pejn“ (Reputacija), „Malvina“ (Mitar Delibašić), „Molijer“ (Filiber), „Čudo u Šarganu“ (Isljednik), „(Ne)sumnjivo lice“ (Vića), „Marija“ (Kuzma), „Oj Srbi’o nigdje lada nema“ (Mileta Radojković), „Kamen za pod glavu“ (Zdravko Vučetić), „Noć tribada“ (Vigo Skive), „Protuve piju čaj“ (Ćeba), „Svadba“ (Tuta), „Slike žalosnih doživljaja“ (Mijo Kromberg), „Dekameron 81“ (Policajac), „Kosančićev vijenac 7“ (Puniša Mirčetić), „Ni riba ni meso“ (Edgar), „leti u goru kao ptica“ (Hitri), „Cigansko groblje“ (Žine Stančulović), „Život i priključenija vojnika Ivana Čonkina“ (Golubjev), „Veliko i malo“ (Pol), „Sveti Georgije ubiva aždahu“ (Ninko Belotić),“Iza kulisa“ (Filip), „Čarlama zbogom“ (Bure bez dna), „Lagum“ (Jermenin), „Parovi“ (Dagi), „Radovan Treći“ (Kelner), „Zmijsko leglo“ (Ćale), Proslava (Helmut), „Prljave ruke“ (Karski), „Kosa“, „Otac na službenom putu“ (Djed), „sedam i po“ (Primož, Spahija), „Trst“ (Dijete), „Zoran Đinđić“, „Revizor“ (Osip), „Da bog da te majka rodila“ (Otac)…

U Zvjezdara teatru igrao je u predstavama “Lari Tompson, tragedija jedne mladosti“, „Večeras slušate“, „Ljubav u Savamali“, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u komadima „Drama o Mirjani i ovima oko nje“, u Gradu teatru Budvi „Jegorov put“ u Madlenijanumu u „Plavom anđelu“, u „Dušku Radoviću“ u „Posljednjoj smrti Frenkija Suzice“ i „Školi“, a u pozorištu „Boško Buva“ bio je Mića u predstavi „Na slovo, na slovo“…

lPrvi put na filmu pojavio se u „Višnji na Tašmajdanu“ (1968), a od tada u više od 70 filmova i TV serija. Široj publici najpoznatiji je po ulogama u filmovima „Kupi mi Eliota“ ( 1998), „TT sindrom“ (2002), „Mala noćna muzika“ (2002) i „Čarlston za Ognjenku“ (2008), kao i u serijama „Bolji život“, „Srećni ljudi“, „Porodično blago“, „Vojna akademija“, „Moj rođak sa sela“, Montevideo, bog te video“, „Žigosani u reketu“ i „Istine i laži“, a svoju posljednju ulogu odigrao je u seriji „Kralj Aleksandar“.

Feđa Stojanović dobitnik je priznanja „Strahinja Petrović“, Nagrade „Tanhofer“ i Povelje za izuzetnu ulogu na Filmskim susretima u Nišu 2002. godine.

Bavio se i pedagoškim radom, kao profesor na katedri za glumu Akademije umjetnosti BK univerziteta.