Hrvatski istoričar: Film je dobar i nije antihrvatski ni antikatolički

25.02.2021. | 09:35

Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić smatra da je “Dara iz Jasenovca” dobar film i da nije nacionalistički, antikatolički niti antihrvatski, kako su to neki kritičari sugerisali.

U tekstu za “Net. portal” Klasić ističe da ovo ostvarenje “izaziva tjeskobu, strah i gnušanje, čime tek daje naslutiti svakodnevnu atmosferu boravka u ovom konclogoru na Savi”.

“Siguran sam da će film samo one, od razuma i emocija lišene, nacionaliste i psihopate ostaviti ravnodušnim”, navodi Klasić.

Hrvatski istoričar smatra da je produkcija filma na zavidnom nivou kao i gluma i ističe da, “prije svih, treba istaći maestralnu ulogu Biljane Čekić koja glumi djevojčicu Daru”, prenosi “Srna”.

“Mogu li se filmu pronaći mane ili barem problematična mjesta? Naravno da mogu. Ali, kojem visokobudžetskom holivudskom blokbasteru, uključujući i neke `Oskarom` nagrađene filmove – ne mogu”, pita Klasić.

On naglašava da su kritike koje su se mogle pročitati i u Hvatskoj “potpuno neutemeljene”.

“Ako je srpski nacionalizam govoriti o najvećoj tragediji u istoriji srpskog naroda, bez izmišljanja događaja i manipulisanja brojem žrtava, onda je svako ko istražuje period Nezavisne Države Hrvatske, vođen načelima istorijske nauke, takođe `srpski nacionalista`”, piše Klasić u svom osvrtu na film.

On napominje da u filmu, ne samo da se ne spominju brojke, nego neupućeni gledalac na osnovu prikazanog ne može steći utisak o razmjerima tragedije.

“Sam Ante Vrban, jedan od najzloglasnijih ustaških koljača, nakon rata je priznao gušenje otrovnim plinom više od šezdeset mališana. Ovoj, po svemu sudeći umanjenoj brojci, treba dodati i svu onu djecu koju su Vrban i njegovi pomagači poubijali na još svirepije načine”, napominje Klasić.

On ocjenjuje da film nije ni antikatolički, iako je s tim u vezi napravljena možda najveća činjenična greška u filmu.

“Važnu ulogu u logorskom sistemu autori filma daju časnim sestrama kojih tamo u stvarnosti nije bilo. Naravno, bilo ih je u Jastrebarskom i Sisku, tj. logorima u koje su djeca dovođena nakon što su oduzeta od majki u Jasenovcu i Staroj Gradišci”, objašnjava Klasić.

On ističe da “nije antikatolicizam prikazati da je dio hrvatskog katoličkog klera aktivno podupirao ustaški pokret, nosio oružje i sudjelovao u zločinima”.

“U samom logoru Jasenovac nekoliko sveštenika isticalo se po okrutnosti”, ističe Klasić u osvrtu na film.

Hrvatski istoričar napominje da film pogotovo nije antihrvatski, jer je više nego jasno dato do znanja da su krivci za zločine ustaše, a ne Hrvati.

“To će naravno svi oni koji podržavaju upotrebu pozdrava `Za dom spremni`, koji ne vide ništa sporno u tome da ulice hrvatskih gradova nose imena po ustaškim ministrima, koji negiraju zločinački karakter i broj žrtava logora Jasenovac i koji nasilno oduzimanje srpske djece nazivaju `činom kršćanskog milosrđa`, vjerovatno doživjeti kao antihrvatski čin”, navodi Klasić.

Treba li “Daru iz Jasenovca” prikazati gledaocima u Hrvatskoj,pita Klasić i odgovara: “Apsolutno!”

Ipak, on sumnja da će se to na kraju desiti.

Jedan razlog je “neprimjeren način suočavanja s prošlošću očito još uvijek prevelikog broja onih koji odlučuju o hrvatskoj budućnosti”.

Kao drugi nefilmski razlog zbog kog “Dara iz jasenovca” vjerovatno neće biti prikazana u Hrvatskoj Klasić navodi, kako ocjenjuje, izjave režisera Predraga Antonijevića i scenariste Nataše Drakulić i njihovo povezivanje Jasenovca sa “Olujom” i Kosovom.

Klasić smatra da ovaj film o Jasenovcu ne treba vezati uz neke druge priče i projekte, “jer se time omalovažava tragedije oko koje bi trebao postojati konsenzus bez obzira na državljanstvo i pripadnost naciji”.

“`Dara iz Jasenovca` je film koji je trebalo snimiti i koji treba pogledati”, zaključuje Hrvoje Klasić, autor dokumentarnog serijala o NDH, koji je HRT naručio, ali još uvijek nije prikazao.