Ja sam ćerka Alekseja Navaljnog i ovo je moj život
15.03.2023. | 23:27Uprkos svemu, želi da se vrati u Moskvu jednog dana.
Ostvarenje „Navaljni“ o protivniku Kremlja Alekseju Navaljnom dobilo je Oskara za najbolji dokumentarni film na 95. ceremoniji dodjela nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i nauka što je njegovu porodicu ponovo stavilo u žižu javnosti.
Pored njegove supruge Julije, najviše pažnje je svakako privukla njegova ćerka Darija koja iz godine u godinu postaje sve uticajnija.
Ćerka Alekseja Navaljnog ima 22 godine i studira psihologiju na prestižnom američkom Univerzitetu Stenford. Darija je prisutna na mnogim društvenim mrežama, a 2014. je otvorila Jutjub kanal na kom ima skoro 70.000 subskrajbera, a na Instagramu ima preko 200.000 pratilaca.
Ona redovno objavljuje događaje iz svog života i govori o aktivizmu svog oca. Iako se mnogima čini kao da je Darija imala neobično djetinjstvo, ona je u jednom intervjuu za Der Spiegel otkrila da je imala normalno odrastanje kao i sva ostala djeca.
„Rođena sam u normalnoj porodici i imala sam normalno djetinjstvo. Kada sam imala 10 godina, tata je prvi put priveden i to je bilo nešto novo. Međutim, razgovarala sam sa roditeljima i saznala da čak i ako nas policija ne voli, tata radi pravu stvar. Uvijek sam bila ponosna na to, čak i uz strahove za njegov i naš život. On želi najbolje za svoju zemlju. On želi da moj mlađi brat i ja imamo dobru budućnost u ovoj zemlji“, objasnila je.
Ipak, priznala je i da odrastanje u Putinovoj Rusiji nije uvijek bilo savršeno.
„Prvi put sam bila svjesna opasnosti sa kojima se suočava kada su mu poprskali lice antiseptikom 2017. Tada sam shvatila da su pristalice Kremlja spremne na sve da ga zaustave. Bila je potrebna velika operacija da bi se spasila njegova rožnjača. Bilo je stvarno opasno.“
Kaže da se za sebe nije plašila.
„Više sam se plašila za svoje roditelje. Pomisao da bi mogli da napadnu djecu činila mi se apsurdnom. Ostala sam mirna. Osim toga, bila sam okružena prijateljima koji su podržavali cilj mog oca“.
Kada su joj otrovali oca, ona je bila na drugom kraju svijeta jer je te godine primljena na Stenford u Kaliforniji.
„Roditelji su me odveli tamo 2019. ali je onda kovid počeo u martu 2020. Osjećala sam se kao da sam u zombi apokalipsi. Kampus je bio pust. Tamo zapravo živi 10.000 studenata, ali nikoga nisam vidjela na ulici. Takođe smo se plašili da ako odem kući, neće mi biti dozvoljeno da se vratim u SAD. Prvo sam uspela da stignem u Moskvu tog avgusta i vidim svog oca, prije nego što je otrovan.“
Darija je jedno vrijeme živjela kao u nekom filmskom trileru, a čak je i počela da viđa agente svuda.
„Počela sam da se brinem stalno i postala sam malo paranoična. Počela sam da viđam agente svuda. Pomislila sam: ako su u stanju da tako nešto urade u Rusiji, ko će ih spriječiti da nađu tatu i u nemačkoj bolnici i završe posao?“
Njena majka stalno napominje kako je Darija tatina djevojčica.
„Apsolutno! Ja sam tatina djevojčica, a moj brat je mamin dječak. Uvijek sam vapila za svojim ocem. Govorim kao on i krećem se kao on. Mama me je često prekoravala zbog toga. Nije željela da usvojim njegove manire. Govorila bi mi da treba da budem ženstvenija“.
„Počela sam da se brinem stalno i postala sam malo paranoična. Počela sam da viđam agente svuda. Pomislila sam: ako su u stanju da tako nešto urade u Rusiji, ko će ih sprečiti da nađu tatu i u nemačkoj bolnici i završe posao?“
Njena majka stalno napominje kako je Darija tatina djevojčica.
„Apsolutno! Ja sam tatina devojčica, a moj brat je mamin dečak. Uvijek sam vapila za svojim ocem. Govorim kao on i krećem se kao on. Mama me je često prekoravala zbog toga. Nije željela da usvojim njegove manire. Govorila bi mi da treba da budem ženstvenija“.
Njena najveća želja je da se nakon master studija vrati u Moskvu.
„Željela bih da završim master studije psihologije, ali jednog dana, voljela bih da se vratim u Moskvu. Svim prijateljima kažem: Moskva je najbolji grad, ima sve! Takođe, nedostaju mi ljudi u Rusiji. Oni su tako različiti od ovih u Kaliforniji. Rusi shvataju da život nije idealan, ali da možete i morate pokušati da poboljšate društvo. Sviđa mi se to. Oni nemaju taj lažni optimizam kakav imaju u Kaliforniji. Voljela bih jednog dana da odem u Moskvu i tamo se nastanim”, prenosi “Zadovoljna.rs”.
