Kako je dječak iz razrušenog Beograda osvojio svijet

24.08.2019. | 01:06

Novinari Si-En-En-a su se, pred početak Ju-Es Opena, pozabavili fenomenom Novaka Đokovića, najvećeg favorita za osvajanje turnira u Njujorku i najboljeg tenisera na planeti.

Novak Đoković je imao 11 godina i spavao je u krevetu kada ga je probudila eksplozija, praćena sirenom za uzbunu komadići polomljenog stakla.

Tog 24. marta 1999. godine, počelo je bombardovanje Beograda.

Dok je njegov otac Srđan pomagao supruzi Dijani, koja se onesvijestila nakon što je glavom udarila u radijator poslije eksplozije, Novak je tražio braću po mrklom mraku u stanu.

“Sa 11 godina, ja sam bio veliki brat. Bio sam zadužen za njihovu bezbjednost od početka bombardovanja”, napisao je Đoković u autobiografiji.

Nevjerovatno putovanje

Dvije decenije kasnije, 32-godišnji Đoković je favorit za osvajanje Ju-Es Opena, koji počinje 26. avgusta.

Novak je osvojio četiri od posljednjih pet grend slem turnira. Sada ima 16 trofeja, samo dva manje od Nadala i četiri od Federera.

Putovanje od razorenog Beograda do vrha ATP liste je izvanredno.

U uvodu autobiografije, Đoković je objasnio kakvi su bili izgledi za uspjeh.

“Dječak kao ja, odrasta u Srbiji i postaje teniski šampion? To je malo vjerovatno – u najboljem slučaju. A još kada počnu da padaju bombe, onda je nevjerovatno”.

Sklonište

U prvom poglavlju autobiografije – “bekhendi i skloništa”, Đoković se prisjeća noći koja mu je promijenila život zauvijek.

Nakon što je njegova majka došla svesti, porodica je krenula ka zgradi u kojoj je živjela Novakova tetka, a koja je imala sklonošte.

Dok su trčali ka skloništu, Novak je pao na sred ulice.

“Tada se dogodilo. I dan danas, glasni zvukovi me ispune strahom”.

Dvije rakete su, iznad njegove glave, preletjele i pogodile bolnicu u blizini.

“Sjećam se da je nebo sijalo kao zrela mandarina”.

Stigli su do skloništa, u kojem je bilo 20 porodica.

“Djeca su plakala. Nisam prestajao da drhtim do jutra”.

Si-En-En se prisjeća intervjua iz 2015. godine, kada je Đoković otkrio da su u skloništu provodili svaku noć i da su imali struje samo nekoliko sati dnevno.

“To je nešto što ne želim da iko iskusi. Dva i po mjeseca, svaki dan i svaku noć, bombe su padale na grad. Bombe i rakete su padale bukvalno na pola kilometra od nas”.

“Magično djetinjstvo”

Do te noći 1999. godine, Đoković je uživao u, kako je rekao, magičnom djetinjstvu.

Počeo je da igra tenis sa četiri godine i prvi je u porodici koji se oprobao u tom sportu.

“To je bila sudbina. Nešto što se pojavilo niotkuda. video sam teniski teren i video tenis na televiziji. Otac mi je kupio mali reket i mislim da je to momenat kada smo se svi zaljubili u tenis”, rekao je Novak za Si-En-En 2014. godine.

Jelena Genčić ga je primijetila na Kopaoniku kada je imao šest godina, i rekla njegovim roditeljima da je Novak najveći talenat koji je vidjela od Monike Seleš.

Pet godina su radili zajedno a za to vrijeme je naučio mnogo o tenisu i o životu.

vest o njenoj smrti 2013. godine ga je potresla toliko da je otkazao konferenciju za medije nakon meča na Rolan Garosu.

Drugačija perspektiva

Iako je bombardovanje moglo lako da prekine Novakovu tenisku karijeru, ono mu je pružilo potpuno drugačiju perspektivu.

“Mnogo više cijenim sve vrijednosti koje imam u životu. Od tenisa do čega god… Znam kako je biti bez ičega, a znam i kako je biti na vrhu svijeta u ovakvom globalnom i popularnom sportu. Taj kontrast mi pruža pravi pogled u životu”.

Novak je u autobiografiji priznao da ga je nemilosrdno bombardovanje učinilo bespomoćnim, ali ga to nije spriječilo da igra tenis.

Štaviše, pojačao je treninge tokom bombardovanja – trenirao je i po pet sati dnevno na nekoliko lokacija u Beogradu.

Mjesto treninga je određivala Jelena Genčić na osnovu toga gdje su bombe padale – nadajući se da neće dva puta na isto mjesto.

Na početku paralizovan strahom, Novak se odjednom promijenio.

“Odlučili smo da se ne plašimo. Poslije toliko smrti, uništavanja, samo smo prestali da se krijemo. Kada otkriješ da si nemoćan, onda otkriješ i da si slobodan, na neki način”.

Broj 1

Dva mjeseca nakon završetka bombardovanja, Đoković je krenuo put Minhena, gdje je počeo da trenira sa Nikolom Pilićem.

Četiri godine kasnije, postao je profesionalac, a sada je najbolji teniser na planeti.

A još je 1994. godine, tada sedmogodišnji Novak, samouvjereno, pred televizijskim kamerama, rekao: “Cilj mi je da postanem prvak”.

Sedamnaest godina kasnije, Novak je postao prvi igrač iz Srbije koji se popeo na prvo mjesto ATP liste, nakon što je osvojio prvu titulu na Vimbldonu, navodi se u tekstu Si-En-En-a.

 

Izvor:(RTS)