Kolja Mićević: Slavu male Banjaluke pronio blistavim evropskim metropolama kulture

20.11.2020. | 21:41

Čak i oni koji nikad nisu čitali Dante Aligieria, znaju da je Kolja Mićević vrhunski umjetnik i mislilac, koji je svojim stvaralaštvom slavu male Banjaluke pronio blistavim evropskim metropolama kulture.

Prevodilac, pjesnik, esejista, muzikolog, intelektualac i stvaralac radoznalog duha, Kolja Mićević preminuo je prije dva dana u svojoj Banjaluci od posljedica korona virusa.

Otišao je u 80. godini, a njegov prijatelj Slobodan Šoja, istoričar i bivši ambasador BiH u Parizu, kaže da je Kolja ostavio djelo koje “ne bi moglo stati ni u 180 godina života”.

Da je živio i radio brzo, strasno, posvećeno i uvijek u petoj brzini, svjedoči i impresivna bibliografija, ali i sjećanja onih koji su ga voljeli i sa njima radili.

Kolja Mićević je govorio nekoliko jezika, a francuski mu je bio kao maternji – to je bio jezik na kojem je i živio i radio. Bio je jedan od najboljih poznavalaca francuske kulture na Balkanu.

Tako je, na radost svog domaćina ambasadora Đoje, od 2000. Do 2004. godine bio specijalni savjetnik za kulturu u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Francuskoj. Harizmatični Banjalučanin je naprosto očarao Pariz i Francusku.

“Mi smo bili siromašna ambasada nismo imali novaca za gala prijeme, ali smo imali Kolju. Kulturom smo se borili za ugled zemlje u svijetu i mnogo postigli, naravno, zahvaljujući Kolji. Oni koji tvrde da ništa ne mogu uraditi, jer nemaju novca su ili lažovi ili neinventivni neradnici”, kaže Šoja i dodaje da su književne večeri i večeri kulture uvijek priređivali u ambasadam drugih zemalja, u kojima su postojali prostori primjereni za takve događaje.

“Kad smo se pripremali za jednu veče posvećenu France Prešernu povodom Koljinog prevoda Sonetnog vijenca na francuski, Kolja me pitao koliko ću poslati pozivnica. Oko 250, velim, toliko imam imena u adresaru. “Nemoj slati dok ti ne kažem!” Poslije dvije nedjelje dolazi Kolja sa 250 listića. Preveo je, u rimi, na francuski, na 250 različitih načina jedan Prešernov čuveni katren. Svaki poziv bio je poseban”, priča Šoja.

Sa učenim Francuzima se često kladio da će prepoznati svaku pjesmu iz francuske književnosti napisanu od 1500 do 1900. godine, i znati njenog autora, ako mu sagovornik odrecituje jednu strofu. Nikad nije gubio opkladu ni od književnika, istoričara umjetnosti, profesora.

“Koji Francuz je to ikad mogao uraditi i ko će to ikad moći? Nikad niko. Samo Kolja”, kaže Slobodan Šoja.

Kaže da je sa pjesnikom i prevodiocem iz Banjaluke išao na zvanične sastanke u Ministarstvu kulture ili Ministarstvu spoljnih poslova Francuske.

“Namjerno sam ga vodio da se francuski činovnici nađu zatečeni kad spoznaju ko je preko puta njih. I svakome je postavljao ono čuveno pitanje i predlagao da odrecituju jednu strofu neke pjesme a on bi onda pogađao o kom pjesniku, a i o kojoj pjesmi je riječ”, kaže Šoja, piše Srpskainfo.

Impresivna bibliografija

Kolja Mićević rođen je u Banjaluci 1941. godine, završio studije književnosti u Beogradu, živio i radio kao slobodni književnik. Objavio je desetak zbirki pjesama na srpskom i isto toliko na francuskom jeziku, nekoliko knjiga ogleda i muzikoloških studija. Prevodio je s francuskog i drugih jezika poeziju od srednjeg vijeka do naših savremenika. U bibliografiji Kolje Mićevića, na zvaničnoj veb stranici Udruženja književnika RS navodi se više od 100 naslova njegovih djela, među kojima su i ona kapitalna: prevod Danteove “Božanstvene komedije” u stihu, te prevodi gotovo cjelokupnog opusa Pola Valerija, te knjiga “Les saluts slaves”Antologija eks-jugoslovenskih pjesnika od Franca Prešerna do Ive Andrića i Miloša Crnjanskog prevedena na francuski.

Ipak, njegov prijatelj Ranko Pavlović smatra da to možda i nije sve.

Kolja Mićević je i dobitnik brojnih najprestižnijih knjićevnih nagrada, te Zlatne medalje Francuske Akademije, za širenje francuske kulture i jezika.