Lijepa pjevačica ogolila dušu o privatnom životu: Ana Kokić priznala da je zloba izbaci iz takta
07.08.2024. | 19:05Pjevačica Ana Kokić kaže da je po prirodi vrlo tolerantna osoba, ali da je zloba izbaci iz takta.
Ana Kokić je nedavno objavila dvije pjesme “Ko to meni” i “Ana, Ana”, koje su pobrale simpatije, pa su odmah mnogi počeli da komentarišu da se vratila stara Ana. Na pitanje da li je to tačno, Ana je odgovorila:
Cilj i jeste bio da ove pjesme budu u stilu mojih pjesama sa početka karijere. Drago mi je da sam u tome uspJela i da se ljudima dopadaju. I baš po tim komentarima “vratila se stara Ana” vidim da su takve pjesme falile, pa mogu slobodno da kažem da će ih biti još do kraja godine.
Mnogi se sada pitaju da li je Ani neko od momaka pijan padao kao ostavljena mlada ili ljubio vrata? Ja se iskreno nadam da zbog mene nije niko pijan padao, a i ako jeste, nadam se da je shvatio da od toga nema vajde.
Da li opraštate lako ili kada jednom kažeš ne, više osoba kod vas nema šta da traži?
Ja sam jako tolerantna i imam puno razumijevanja, tako da kod mene ne zaista znači da ste prešli granicu razumnog ponašanja. Svi mi imamo jedan život koji ne vrijedi trošiti na ono što vam ne prija i čini vas nesrećnim, piše Blic.
Mnogi kažu da ste liniju doveli do savršenstva. Da li ima udvarača? Da li se plaše da priđu?
Nisam liniju dovela do savršenstva i mislim da to nikoga i ne zanima, ali ajde. Važnije mi je da do savršenstva dovedem ono kako se svakodnevno osjećam. Da mirno spavam i da uživam sa svojom porodicom i prijateljima. Zahvalna sam im što mi uvijek izmame osmijh i što su mi velika podrška. Zahvalna sam i udvaračima što imaju razumijevanja za moju nezainteresovanost jer sam fokusirana na muziku i moju porodicu.
Objavili ste nedavno fotografije sa kćerkama i mnogi kažu da su baš porasle i da su prave djevojke. Da li ste mama koja provjerava kćerke ili imate otvoren razgovor i sa mezimicama ste kao drugarica?
Trudim se da razumijem njihova razmišljanja, da idem u korak sa vremenom, da im djetinjstvo bude ispunjeno dogadjajima a ne materijalnim stvarima koje imaju rok trajanja. Mislim da su razumijevanje i svakodnevni razgovori o svemu, ključni za vaspitanje, naročito za djecu u tinejdžerskom periodu. Naravno da kao roditelj provjeravam svoju djecu, koliko god željela da se naš odnos zasniva na povjerenju, djeca često nisu svjesna šta sve može da se desi. Sve je to samo zarad njihove bezbjednosti.
Nepravda, zloba i ljudska glupost. U tim situacijama pokušavam da objasnim sebi da smo svi različiti, da jednostavno svijet tako funkcioniše. Ako mogu nešto da učinim povodom toga, da nešto poboljšam ili popravim, nije mi teško. Ali često shvatim da je to uglavnom gubljenje vremena i da samo škodim sebi što me to dotiče.
Da li ste po prirodi emotivac? Naravno. I mislim da sam sve emotivnija što sam starija.