Morati biti baš hrabri da biste gledali: Film čije detalje je teško izbaciti iz glave

11.11.2024. | 15:23

Čak i da horor “Krug“ nije otvorio vrata Holivuda nizu rimejkova japanskih horora početkom novog milenijuma, ulazak Gora Verbinskog u svijet horora i dalje bi držao počasno mjesto najboljeg u podžanru. Ne samo da je „Krug“ učinio da nešto tako bezazleno kao što je VHS kaseta postane zastrašujuće, već je upoznao čitavu zapadnjačku publiku (izuzev iskrenih fanova japanskih horora) sa, sada već kultnom, figurom Samare, duhom djevojke dugačke kose koja puzeći izlazi iz bunara i teroriše Naomi Vots.

Čak i izvan sumornih i uznemirujućih slika na samom VHS-u, cijeli film ima zastrašujući i sumoran ambijent djelimično zahvaljujući i zbog svoje teške plavo-sive palete boja. Ali to je bio primjer koji je svima upadao u oči. Još suptilniji element neugodnog osjećaja koji film stvara jeste činjenica da gotovo niko u filmu nema sjenku. Istina, ovaj detalj lako je ne primjetiti, ali kada ga jednom primjetite teško ga je izbaciti iz glave, a to film čini još jezovitijim.

Horor „Krug“ se graniči sa nadrealnim prije nego što se otkrije uzrok svih smrti. Lik koji igra Naomi Vots, Rejčel, dolazi u posjed čudne videokasete zbog koje svako ko pogleda njen sadržaj umire nakon sedam dana. Međutim postoje i zastrašujuće nuspojave koje se dešavaju prije nego što neki od likova umre. Krvarenje iz nosa, panično ponašanje i samopovređivanje kućnih ljubimaca pa čak i vađenje predmeta iz vlastitog grla. Mnogi od tih događaja imaju neke veze sa samom trakom i njenim porijeklom i svi su vrlo uočljivi. Sa druge strane, nedostatak sjenki, čini se da nije povezan ni sa čim određenim u vezi sa trakom pri čemu većina gledalaca vjerovatno nije ni primjetila ovu pojavu pri prvom gledanju filma. Ali to ne znači da odsustvo sjenki nije bio namjeran sastavni dio filma. Na kraju krajeva bilo bi vrlo teško da slučajno nemate sjena u filmu. Režiser Gor Verbinski i snimatelj Bojan Bazeli osmislili su i stvorili rasvjetu za scenografiju i glumce kako bi eliminisali što više sjene ne zato što je to bio dio radnje, već zato što to jednostavno pojačava jezivost filma. Bazeli je jedno prilikom istakao kako je smisao svega bilo da se „podsvjesno promijeni percepcija gledaoca kao i da se dodatno pojača osjećaja dualnosti filma“. Njihov trud definitivno je imao efekta budući da je ovaj jezivi efekat teško primjetiti, pogotovo ako prije niste znali za njega, ali niko ne može reći da ne postoji nešto u atmosferi „Kruga“ što stvara osjećaj dodatne napetosti i jeze, piše ATV.

Pokušajima Verbinskog i Bazelija da uklone sve sjene iz filma pogodovala je i sama lokacija snimanja horora. Film je većim djelom snimljen u državi Vašington gdje je vrijeme često bilo sumorno uz dosta kiše i oblaka što je samo po sebi značilo da su sjenke već same po sebi minimizovane. Sve to je u mnogome pomoglo cjelokupnom tumornom i nadrealnom ugođaju filma. Istovremeno scenograf Tom Dafild crpio je inspiraciju iz slika Еndrjua Vajata rekavši da su njegovi radovi imali „neodoljiv senzibilitet za koji je on lično smatrao da će donijeti dodatnu mističnost filma“.Samim tim horor je ispunjen „tmurnim“ plavim i sivim bojama dodatno pojačanim kišnim vremenom. Sve to predstavljalo je antipod jedinoj istinskoj svijetloj tački boje u filmu,japanskom javoru koji se pojavljuje na video zapisu na VHS-u. Njegovo jarko crveno lišće predstavlja šokantni izliv boja u sredini inače mračne trake. Istina ova scena je istovremeno služila i kao referenca na japanski original.

Koliko god je ovakvo vrijeme odgovaralo za stvaranje atmosfere filma toliko je istovremeno pavilo probleme članovima ekipe koji su radili na njemu. Prethodno pomenuto stablo javora je vještački stvoreno i postavljeno na scenu gdje su ga članovi ekipe morali tri puta podizati i vraćati u vertikalni položaj budući da su ga vašingtonski vjetrovi koji su dostizali brzinu i do 160 kilometara na sat konstantno obarali. Dafild je rekao kako je tokom snimanja u Vašingtonu konstantno padala kiša što je pravilo ogromne probleme jer su kako je sam rekao morali postavljati set u “dvadeset centimetara mutne vode“. Vlažno vrijeme takođe je ometalo precizno ocrtavanje scenografije budući da je vlaga sprečavala da se boje pravilno osuše. Ali, na kraju se sva ta borba sa vremenom i vlagom isplatila budući da je „Krug“ postao moderni horor klasik ispunjen kultnim scenama. A ako nikada niste primijetili uznemirujući nedostatak sijenki onda je to savršeni razlog da ga ponovo pogledate.