Muž Lepe Brene žario i palio teniskim terenima širom svijeta: “Ništa ne bih mijenjao”
20.09.2023. | 19:12Krajem jula Slobodan Boba Živojinović je napunio 60 godina, a čini se kao da je imao dva života.
Onaj kada je žario i palio teniskim terenima širom svijeta, pa je njegov servis bio strah i trepet, i ovaj kada u njegovu kancelariju ulaze biznismeni, partneri, radnici za savjet, dogovor, odobrenje. Živio je na mnogim adresama ali mu je Srbija bila dom
– Jugoslavija je tada bila moja zemlja, danas je to Srbija. Beograd je moj grad. Kada sam igrao za reprezentaciju, pravio sam uvijek bolje rezultate, nego kad sam igrao pojedinačno. Osjećao sam se uvijek kao naš, a svjetski osvajanjem raznih turnira. Prestao sam da se bavim tenisom prije 31 godinu, a ljudi me se i dalje sjećaju kao sportiste, kaže Boba, a mi dodajemo i te mentalne snage koja ga je krasila.
– Za dobar uspijeh mora sve da učestvuje: porodica, okruženje, geni… Kad god mi je bilo najteže, bio sam najjači. I dan danas, kad god je teško, izdvojim se i to mi da dodatnu snagu. Riješim problem. Čovjek mora da doživi i dobro i loše da bi izvukao poentu i da vidi u kom pravcu želi da ide.
Na pitanje šta bi rekao tom Bobi od prije 40 godina, odgovara poslije kraćeg razmišljanja.
– Fali mi jedan dio sportske karijere, ostalo ništa ne bih mijenjao. Srećan sam čovjek, ni bolje ni lošije. Prva što nisam osvojio Grand slam Vimbldon, koji je možda meni bio namijenjen 1986. godine gdje sam pokraden u petom setu jer je to bio jubilarni 100. Vimbldon i svima je odgovaralo da finale igraju Beker i Lendl. A stalno sam govorio kako ću osvojiti 100. Vimbldon, a sa Bekerom sam na treninzima uvijek izlazio kao pobjednik. Drugo, raspad Jugoslavije 1991. kada je trebalo da osvojimo Devis kup. Ali, drago mi je da sam ja taj koji je donio tenis u Jugoslaviju. To ne može niko da mi oduzme, kaže Živojinović koji je sa Borisom Bekerom te 1987. godine imao egzibicioni susret na “Marakani”.
– Došlo je 20.000 i nešto ljudi na Marakanu. Pozivali smo grad da organizuju. Međutim, imali su problem, nisu znali da li finansijski mogu to sve da pokriju. Svi su gledali u mene da potpišem, ukoliko padne kiša, troškovi idu sa mog računa jer će biti ogromni. Potpisao sam. Srećom, egzibiciji je uspjela i izgradili smo par terena na Adi Ciganliji, sada se sa osmjehom prisjeća Boba koji je tada u prodavnici tepiha tražio da naprave vještačku travu jer nisu imali na čemu da igraju.
Danas je tenis ostavio u prošlosti.
– Ne pratim toliko danas tenis. Sve je ostalo isto, osim imena tenisera. Ne vidim emociju na terenu, a to mi fali.
