“Noći kuge”: Novi roman Orhana Pamuka prvo preveden na srpski

15.12.2021. | 17:21

Novi roman turskog nobelovca Orhana Pamuka “Noći kuge” danas je objavljen na srpskom jeziku kao prvo prevedeno izdanje u svijetu, zahvaljujući kući Geopoetika.

Pamuk je danas iz Istanbula na video konferenciji za novinare u Beogradu rekao da je o romanu “Noći kuge” razmišljao 40 godina, a pisao ga posljednjih pet godina, podsjetivši da se kuge često doticao u svojim prethodnim djelima.

“Svaki put kad napišem neki roman zapitam se zašto već nisam napisao svoj roman o kugi? Pomislim da nisam još spreman, treba dosta istraživanja. Trebalo mi je 35 godina za pripremu. Htio sam napisati istorijski roman koji se dešava tokom kuge u osmanska vremena. ‘Noći kuge’ je takav roman. Ali htio sam i da napišem roman sa više egzistencijalištičkih tema”, rekao je Pamuk.

Radnju novog romana, objavljenog u martu u Turskoj, Pamuk smješta u proljeće 1901. godine tokom kuge na zamišljenom ostrvu Minger, gdje sultan Abdulhamid šalje glavnog zdravstvenog inspektora Bonkovski-pašu, a potom i mladog i uspješnog doktora Nurija da zaustave epidemiju.

U “Noći kuge” Pamuk razmatra temeljna pitanja života, smrti i ljubavi kroz panoramsku sliku posljednjih godina Osmanskog carstva, koja se kreće od straha pred smrću do protivljenja zdravstvenom zaključavanju, od tekijskih šejhova do grčkih nacionalista, od hodočasničkih brodova do pobuna protiv karantina.

Pamuk je rekao da ga je rad na romanu doveo do teme šta je orijentalizam, koju su razvili zapadnjaci baveći se istokom, i fatalizam, kojim su bili okarakterisali muslimane pošto su prilikom posjete Istanbulu primijetili da se ljudi suočeni sa zarazama “nisu bojali, nisu preduzimali mjere i nisu bježali”.

“Najprije sam razmišljao da napišem roman o kugi da se supostavim orijentalističkom predstavljanja muslimana kao fatalista. Potom sam shvatio da će roman biti zanimljiviji ako progovori o političkom procesu nametanja karantina. Koliko je to teško sprovesti nad ljudima koji nisu bili pismeni ili vrlo obrazovani. To je opšti problem kuge i karantina u srednjem vijeku. Na kraju sam smjestio radnju u treću pandemiju kuge 1894. godine”, ocijenio je Pamuk.

Pripremajući se za roman Pamuk je dosta čitao o brojnim zarazama, primijetivši da je tek tri godine nakon treće pandemije otkrivena bakterija koja izaziva kugu, a vakcina pedesetak godina kasnije. Tokom rada na romanu koristio je knjigu izvještaja o kugi u Hong Kongu 1894. godine.

Osvrćući se na knjige o kugi drugih pisaca, Pamuk je ocijenio da je danas kritičan prema “Kugi” (1947) Albera Kamija koji ne govori o zarazi već zapravo metaforički o nacističkoj Njemačkoj, i da je za njega “najvažnija ikad napisana knjiga o kugi” “Zapisi iz doba kuge” (1722) Danijela Defoa, dok je posebno pohvalno ocijenio 30 strana koje govore o toj bolesti u romanu Alesandra Manconija “Zaručnici” (1827).

“Kad je počela pandemija kovid-19 bio sam u Americi. Panično sam otišao na aerodrom i došao u Istanbul. Razmišljao sam 40 godina o svom romanu o kugi. Pomislio sam kakva slučajnost sada moram završiti svoj roman. I svi će reći da sam se sjetio da ga napišem sada kada je izbila pandemija”, rekao je turski nobelovac.

Pamuk je rekao da tokom zaraze ljudi prolaze kroz nekoliko faza ponašanja, od početnog odbacivanja da postoji bolest, preko optuživanja drugih ljudi ili grupa da su je uzrokovali, do utučenosti i konačno ljutnje prema vlastima koje nisu dovoljno učinile da je spriječe i zaustave.

“Pravi predmet ovog romana koji se sada pojavio na srpskom je nametanje karantina tokom pandemije kuge, ali i o pronalasku novog načina upravljanja stvarima zbog hitnosti da se poduzmu mjere protiv smrtonosne zaraze”, rekao je Pamuk.

Prema njegovim riječima, čak i danas kada je smrtnost od pandemija neuporedivo manja u odnosu na ranija vremena, kada je umiralo i do trećine stanovništva, ljudi ponovo prolaze kroz sve pomenute faze i “dalje se boje”.

“Prije pandemije su mi prijatelji govorili: ‘Kakva kuga, pandemija? To je staromodno!’ A kada sam objavio roman tokom pandemije: ‘Orhane, baš imaš sreće!’ Neki su tvrdili da sam znao da će nastupiti korona! Kad je objavljen roman u martu postao je izuzetno uspješan… A onda je ubrzo uslijedio lokdaun. U jednoj od najvećih knjižara u Istanbulu cijelom izlogu je moja knjiga, a na ulici nikoga da je kupi”, ironično je primijetio pisac.

Pamuk je priznao da namjerno nije želio da se radnja romana odigrava u Istanbulu kako mu ne bi zamjerili da pravi aluzije na političke prilike u Turskoj, ali da su i pored smještanja “Noći kuge” na zamišljenom ostrvu nedavno neki javni tužioci rekli da vrijeđa osnivača turske republike Kemala Ataturka (1881-1938).

“U početku sam htio da zanemarim optužbe, ali zabrinuo sam se pošto je stvar narasla. No moj advokat mi je rekao da ne brinem, da se ništa neće desiti. Dakle, ne brinite za mene slava me štiti. Ima toliko toga da se brine o političkoj situaciji u Turskoj, gdje skoro da nema demokratije, slobode govora. Neki prijatelji su mi u zatvoru. Ako novinar previše kritikuje vlast praktično ga prebiju na ulici”, naveo je Pamuk.

Prema njegovim riječima, roman nije ni “za” ni “protiv” Ataturka, i radije bi pričao o trenutnoj situaciji u Turskoj gdje je, kako tvrdi, katastrofalna ekonomska situacija i pada popularnost predsjednika Redžepa Taipa Erdogana.

Upitan može li da objasni svoju popularnost kod čitalaca u Srbiji, Pamuk se našalio: “Uvijek sam želio da to pitanje izbjegnem. Pošto ne mogu sam reći da su moje knjige divne, moram reći drugi razlog – srpski čitaoci imaju sjajan ukus i znaju šta da čitaju”.

Pošto su ga novinari podsjetili da je prilikom posjete Muzeju Ivi Andriću u Beogradu bio dotakao njegovu Nobelovu nagradu za književnost da bi naredne godine (2006.) i sam postao njen dobitnik, Pamuk je duhovito uzviknuo: “Nemojte to pominjati, svi će početi to da rade!”