Pjevač otvorio dušu: Imao sam pet mjeseci kada je otac otišao u zatvor

20.03.2023. | 16:46

Milan Stanković postao je poznat javnosti tokom učešća u muzičkom takmičenju “Zvezde Granda”, a nakon toga gradio je uspješnu muzičku karijeru.

Međutim, posljednjih godina povukao se sa javne scene, te se posvetio crkvi, a često boravi u jednom manastiru u Nevesinju, gdje pomaže monasima.

Stanković je nekada svojim stajlingom privlačio veliku pažnju, a sada je potpuno promijenio imidž, te je postio dugu kosu i bradu.

Od trenutka kada je stekao popularnost, njegov privatni život bio je intrigantan publici koja je pratila njegov rad.

Život popularnog pjevača od njegovog djetinjstva nije bio lak, ali pjevač nikada nije želio previše da priča o teškom periodu. Međutim, jednom prilikom govorio je o svom ocu koji je prije više od 30 godina ubio čovjek zbog čega je bio osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu, a u zatvoru je i umro

“Imao sam samo pet mjeseci kada je moj otac otišao u zatvor. Zato ga se i ne sjećam, ali kroz glavu mi prolaze slike iz posjeta. Nikada nisam imao osjećaj da imam tatu, već nekog teču koga sam povremeno viđao. Moj otac je zbog nekog duga ubio izvjesnog čovjeka sa kojim je radio u pekari. Poslije pet i po godina saopštili su nam da je pao sa skele i poginuo, ali ne vjerujem u to. Mislim da se radi o krvnoj osveti”, rekao je Stanković tada za „Kurir“ i dodao:

Ne znam kakav bih bio da sam rastao uz oca, ali oduvijek sam se osjećao inferiorno. Kada bih u društvu rekao da nemam tatu, izazvao bih sažaljenje. Kao da sam ja kriv što je to tako. Najteže su mi pala pisma koja je slao iz zatvora. Jednom sam ih slučajno našao i bio sam potpuno izgubljen. Znao sam da ga ne mogu vratiti. Osetio sam koliko mu je svako pismo drugačije, u nekim se prepoznavao očaj, ponekad optimizam. Mama me je, uprkos svemu, izdržavala i borila se za mene i sestru. Radila je u trafici, peglala, čistila po kućama. Često je pozajmljivala novac.

“Bolne priče postaju mnogo bolnije kada se o njima govori kroz medije. Ovdje nije riječ o misteriji, već o porodičnoj tragediji koja nije medijska poslastica nego rana. Ona nikad neće zarasti i najmanje što bih mogao da tražim jeste da ljudi ne kopaju po tome”, rekao je Milan za magazin “Stori”.

Ima li smisla u nečijoj smrti tražiti dodatni odgovor? Za mene kao dijete koje je kroz to prošlo, sasvim je dovoljan hendikep što sam rastao bez oca, i to znaju samo oni koji su bili u sličnoj situaciji. Nikada nisam imao namjeru da pričam o tome, jer je to moja intimna bol. Neću ni sada da detaljišem na tu temu, ne zato što se u njoj krije bogzna kakva misterija, već zato što je to naprosto mnogo teško.

Milan je tada isticao i da je njegovo teško odrastanje obilježilo i zlostavljanje koje je proživljavao u školi.

Što te ne ubije, to te ojača, bar je tako bilo u mom slučaju. Preživio sam sve i svašta, pa i vršnjačko zlostavljanje. Ja sam preživio vrijeđanja, cjepanja ranca, izbacivanja iz društva i zato ističem da je od dobre ocjene važnije biti dobar čovjek i zaštititi slabije. Pamtim šesti i sedmi razred osnovne škole, povlačenje u sebe, u svoju sobu i sopstveni svet glume i scene, gdje sam mogao da budem ono što želim.