Planetarno popularan glumac: Rivs slavi rođendan, ovo su njegovi najgledaniji filmovi
02.09.2020. | 14:07Kijanu Čarls Rivs rođen je 2. septembra 1964. godine u Bejrutu, Liban, a kanadski je filmski glumac, producent, reditelj, muzičar i preduzetnik.
Svi vole Kijanua Rivsa, zar ne? Planetarno popularni glumac snimio je pregršt fenomenalnih filmova, te izbor najboljih nije bio nimalo lak zadatak.
“River's Edge” (1986) & “Permanent Record” (1988)
Jedinstvena pojava i kriptično-eterična ljepota Kijanua Rivsa postale su evidentne već u ovim filmovima od prije više od trideset godina. Reditelj Tim Hanter je u “Na obali reke” predstavio svoje viđenje istočnoevropskog/jugoslovenskog crnotalasnog čemera, naravno, u sadejstvu sa upečatljivo prikazanim duhom amerikane, uz to, u izvijesnoj mjeri anticipiravši i Tvin Piks, dok je Permanent Record jasno prikazao krupne Rivsove gumačke potencijale kada se nađe i pred zahtjevnijim materijalom.
“Bill & Ted's Excellent Adventure” (1989) & “Bill & Ted's Bogus Journey” (1991)
Sjajan komičarski nerv očitovao je Rivs u ovom sada već klasičnom i kultnom filmskom diptihu, kao i sposobnost za duo glumačku saigru. Ovi filmovi su zapravo zalutali indi biseri u svijetu studijskih komedija, taj spoj je do te mjere bio izvanredan da će nam, eto, gotovo pune tri decenije docnije, tokom ljeta 2020. godine stići novi i toliko priželjkivani nastavak avantura ta dva nezaboravna zgubidana.
“My Own Private Idaho” (1991)
Iako je, to teško da iko spori, Rivs u ovom odličnom filmu nepokolebljivog Gasa Van Santa, ostao u senci nesrećnog Rivera Finiksa, ova uloga je važna jer je trasirala put dugom i dugovječnom nizu zanimljivih i značajnih uloga u referentnim filmovima indi struje, kojoj će Rivs ostati odan do dana današnjeg.
“Point Break” (1991)
Na polju repertoarskog filma, naravno, uz “The Matrix”, definitivno uloga života Kijanua Rivsa, koji je promišljenim mačizmom sa zadrškom u ulozi FBI agenta po imenu Džoni Juta oplemenio ovo remek-djelo majstorice Ketrin Bigelou.
“Speed” (1994)
Nešto slično ali daleko tipskije i rutiniranije srećemo u blokbasterskoj Brzini, u kojoj je Kijanu Rivs nadahnuto i nesebično glumački sparingovao sa Sandrom Bulok u prelomnom trenutku njene karijere.
“The Last Time I Committed Suicide” (1997)
Ovaj danas nepravično skrajnuti i dobrano zaboravljeni, a vrlo dobar indi filmski rad o značaju i udarnim damarima bitničke supkulture, donio nam je Rivsa očito zagledanog i zaljubljenog u popularnu kulturu starijeg kova, kao i izvrsno tempirano glumačko doigravanje i nadigravanje sa Tomasom Džejnom u najboljem mu izdanju.
“The Matrix” (1-2-3) (1999-2003-2003)
Svakako uloga života u slučaju voljenog nam Kijanua; njegov Neo ovdje plijeni ljepotom, snagom, odvažnošću, ali i zauzdanom melanholijom, a sve to u maštovito predočenom i surovom i tehnologijom zarobljenom svijetu nimalo svijetle nam budućnosti. I mimo razvodnjavanja i kvarenja utiska koji su donijeli nastavci, prvi Matriks je i na nova gledanja remek-djelo, i to ne samo svog vremena.
“Street Kings” (2008)
Glavnotokovskom viđenju mačizma u neku ruku vratio se Kijanu Rivs u ovom prilično dobrom i efektnom filmu reditelja Dejvida Ajera, koji će nešto kasnije napraviti značajna djela, i ovoj adaptaciji neo-noar priče velikog Džejmsa Elroja. Rivs ovdje nudi bespogovorno konsekventan glumački izraz u savršenom skladu s ostatkom glumačkog ansambla i tonom priče i filma u cjelini.
“John Wick” (1-2-3) (2014-2017-2019)
Kada se činilo da će Rivs izgubiti kompas na polju, reklo bi se, ne baš mudro i precizno biranih uloga u, kako se brzo ispostavi, ne baš važnim filmovima upadljivo skromnih opsega i dometa, stigao je sada već hit-triptih. Rivs je savršenstvo od savremenog akcionog junaka u ovom hipetrofiranom, bučnom i izrazito nasilnom mega-akcijašu, u kome je akcioni žanr u svojoj eksplozivnoj varijanti sveden na svoju krajnju bit i vraćen na fabričke postavke.
A u trećem filmu iz serijala, negdje pri početku, Džon Vik je podučio našeg Bobija Marjanovića značaju čitanja i poštovanja klasične književnosti, piše Dnevna doza lepog.