Predstava u kojoj su se pronašle sve generacije: “Izgubljeni u Bruklinu“ na sceni 50. put

25.08.2020. | 12:11

Možda se i pronađem, ovo je Amerika, sve je moguće, riječi su koje na početku predstave “Izgubljeni u Bruklinu“ izgovara glavni junak Džo Moler.

Pronalaženje posla, iskrene ljubavi i ponajviše sebe su osnovni motivi cijele predstave, koja je doživjela svoje 50. igranje u Narodnom pozorištu RS.

“Ovo 50. igranje nam je veoma značajno. Kada smo radili predstavu nismo očekivali da ćemo imati ovoliki broj izvođenja. Predstavu smo pravili tako što smo otkrili pisca koji živi u Americi, Džoa Molera, koji se inače zove Milan Knefelac. On je skupljao priče naših ljudi koji su emigrirali u Ameriku i njihove sudbine. Na osnovu ovih priča napisao je pripovjetke koje smo mi sklopili pod jedan naziv, ‘Izgubljeni u Bruklinu'”, rekao je Vladimir Đorđević koji je uradio režiju ove predstave.

Džo pripada onom dijelu srpske emigracije koji je, odrastajući na holivudskim filmovima, privučen sjajem i bogatstvom sa celuloidne trake u Americi, potražio život sa sigurnim hepiendom. Ubrzo po dolasku, shvata da obećani život ni malo ne liči na scene sa bioskopskog platna.

“Njegova neprestana borba sa okolinom, ostatkom srpske emigracije i samim sobom prikazana je u nizu tragično-komičnih scena koje se nadopunjuju i otrkivaju svu muku emigranstkog života, već otežanim nostalgijom, vijernim pratiocem svih emigranata. Jedinu utjehu pokušava da pronađe u ženama ali mu i te veze donose više muke nego sreće”, objašnjava Đorđević. Ali, i pored svih tih teških momenata koje proživljava u Americi, Džo ne klone duhom nego i dalje uporno vjeruje u rečenicu koju izgovara u predstavi: ”Možda se čak i obogatim… možda jednog dana”.

“Predstavu smo uradili sa namjerom da idemo u Ameriku da igramo za naše ljude koji žive tamo. Vremenom je dobila veće dimenzije pa smo tu uključili i video materijal pa neke dramske scene puštamo na video bimu u toku predstave. Ova predstava je vrlo atraktivna i dopala se i ljudima koji su bili u upravnom i umjetničkom odboru Narodnog pozorišta RS pa su je stavili na repertoar”,  objasnio je on.

Tekst za ovu predstavu je nastao dramatizacijom zbirke pripovjedaka “Izgubljeni u Bruklinu” Džoa Molera. Većina pripovjedaka u sebi nosi više filmskog nego pozorišnog potencijala, zbog toga je i prvo trebalo pronaći kompromis između filmskog i pozorišnog jezika koji se prepliću tokom cijele predstave.

“Nama predstavlja veliko zadovoljstvo što je predstava doživjela toliki broj izvođenja za ovih par godina i nadam se da će i dalje nastaviti da živi jer se sve generacije mogu pronaći u njoj. Ima dosta komičnih dijelova, ali i tragičnih u smislu života glavnog junaka i svega što ga zadesi na putu ka uspjehu u stranoj zemlji. S druge strane ova predstava nosi i poruku, da li otići ili ostati, koliko je život tamo prijemčiv za naše ljude, koliko se naši ljudi tamo snalaze. Mnogo ljudi smo upoznali tamo su otišli prije i za vrijeme rata pa nam je to stvorilo jasniju sliku svih tih situacija”, naglasio je Đorđević.

Kako kaže, ljudi u Americi su predstavu emotivnije doživjeli i njih to više dotiče nego ljude ovde koji nisu upoznati sa načinom života u stranoj zemlji.

PREDSTAVA ZA MALU SCENU

“Ova predstava je napravljena za malu scenu i najbolje tako i funkcioniše zato što je intimna. To je jedna tako da kažem “kutija”, kao neki televizor u koji ljudi gledaju i prate tu priču, pa ograničen broj posjetilaca nije ograničavajuća okolnost”, kaže Đorđević, piše Srpskainfo.