Priznanje za hrabrost i književnu oštrinu: Ko je Ani Erno, dobitnica Nobelove nagrade

Poznata umjetnica je nekoliko puta bila nominovana, ali je ove godine pobijedila i favorizovane autore kao što su Salman Rušdi i Mišel Ulbek, kojima su davane najveće šanse.

Rođena je 1940. u gradiću Ivto u Normandiji, gdje su njeni roditelji imali prodavnicu i kafe. Rano je stvorila prepoznatljivi književni svijet i važi za jednog od najznačajnijih francuskih i evropskih pisaca na razmeđi milenijuma. Kritičari pokušavaju da njeno pisanje definišu, najčešće koristeći riječ autobiografsko. Na francuskoj književnoj sceni je debitovala romanom „Očišćeni“ 1974. godine, a prvi veliki iskorak napravila je romanom „Muško mjesto“ 1983. Jedan od njenih najuspješnijih romana je „Događaj“ iz 2000, koji se u prvom licu bavi ilegalnim abortusom 23-godišnje pripovjedačice. Kako je Erno izjavila ranije, pisanje je politički čin koji nam otvara oči za društvenu nejednakost. U tu svrhu koristi jezik kao, kako ga ona naziva, „nož“ da pocijepa veo mašte.

Kako navode u obrazloženju, njen put do autorstva bio je dug i mukotrpan. Dosljedno i iz različitih uglova Erno ispituje život obilježen jakim razlikama u pogledu pola, jezika i klase. Napisala je više od 30 književnih djela, a na srpski su prevedene njene knjige „Nisam izašla iz svoje noći“, „Mjesto pod suncem“, „Jednostavna strast“, te „Događaj“. Bila je gost Beograda 1997. a njena djela, prožeta autobiografskim elementima i temama svakodnevice, obilježava i preispitivanje odnosa, te preplitanje mašte i stvarnosti.

Ani Erno izjavila je da je ovo priznanje velika čast i velika odgovornost, prenosi švedska javna televizija SVT.

– Sve što sam napisala potiče iz mog životnog iskustva, iz onog što sam proživjela, iz svega što i dalje proživljavam. U tom smislu, porijeklo i tematika moje literature jesu autobiografski. Ipak, nije mi cilj da pišem o sebi, ni da opisujem sopstveni život. Služim se svojim životom i onim što mi se desilo, kao društvenom biću, kao žena, koristim ga kao polje za istraživanje da bih na svjetlost dana iznijela određenu istinu – rekla je Erno  u intervju za „NIN“ prije nekoliko godina.

Prošle godine Nobela za književnost dobio je Abdulrazak Gurna, a nagrada podrazumijeva zlatnu medalju i novčanu nadoknadu u iznosu od deset miliona švedskih kruna, što je nešto više od milion dolara. Ceremonija uručenja nagrada je 10. decembra, na dan smrti Alfreda Nobela.

– Odluka da Nobelova nagrada za književnost pripadne Ani Erno ne može biti doživljena kao iznenađenje jer je reč o poznatoj, prevođenoj književnici sa velikom književnom karijerom – ocijenio je  pisac i književni kritičar Gojko Božović.

Napominje da je Erno je prije nekoliko godina bila u najužem izboru za međunarodnu „Bukerovu nagradu“, a i nekoliko godina se pominje kao moguća dobitnica Nobela.

-Za mnoge čitaoce kod nas ona će u značajnoj meri biti iznenađenje zato što nije u toj meri poznata kao oglašeni svetski pisci koji se iz godine u godinu pominju kao ozbiljni kandidati za Nobela, poput Ljudmile Ulickaje, Davida Grosmama, Pola Ostera… –  rekao je Božović.

Pročitavši najpažljivije „Jedostavnu strast“, Božović primjećuje da je to „u mnogo čemu autobiografska književnost, vrlo sažeta i precizna u izrazu, sa stalnim pretapanjem činjenica i imaginacije“.
-U spoju svega toga se oblikuje sudbina čoveka u istoriji, pre svega žene –  dodao je Božović

Urednik i vlasnik izdavačke kuće „Arhipelag“ je istakao da je zanimljivo da su u prvih 20 godina ovog vijeka tri francuska autora dobila Nobela – Patrik Modijano, Žan Mari Leklezijo i sada Erno.

-Sudeći po tome moglo bi se zaključiti da je ovo veliki period francuske književnosti. Pravo pitanje za čitaoce je da li će imati takav utisak? Meni se čini da je imala boljih epoha od ove – priznao je Božović.

Prema njegovim riječima, Nobelova nagrada za književnost Erno je „poziv da još više pratimo francusku književnost“.

Istorija

Nobelova nagrada za književnost prvi put je dodijeljena 1901. kada je pobjednik bio Sili Pridom. Do sada ju je dobilo 118 književnika, od čega su 102 laureata bili muškarci. Najmlađi je bio Džozef Radjard Kipling, koji je te 1907. imao 41 godinu, a najstarija je bila Doris Kipling, kojoj je bilo 88 godina kada je ovjenčana Nobelom. Samo dvojica dobitnika odbili su ovo priznanje i to Boris Pasternak i Žan-Pol Sartr.