Rajović o nemaštini i teškom odrastanju: Prebrojavao sam da li imam za kiflu

24.11.2023. | 13:52

Poznati pjevač Boban Rajović, nedavno je za medije iznio svoju potresnu životnu priču i progovorio o nemaštini i teškom odrastanju.

Malo ko zna da je od 1999. godine taksirao u Danskoj, nakon čega se vratio u srpsku prestonicu.

– Vozio sam taksi tamo nekih 7 godina, te ’99. godine poslije onog nesrećnog bombardovanja, sjećam se to kada je završilo ovdje, ja sam tada došao u Beograd i krenuo da gradim svoju karijeru. U tom trenutku zaista nisam imao finansijskih sredstava, nisam imao novca – počeo je svoju ispovijest Boban. Rajović je zatim otkrio kako je izgledao njegov susret sa legendarnim pjevačem i kompozitorom, Rođom Raičevićem:

– Pokojni Rođa Raičević, sa njim sam dosta pričao, igrom slučaja sam došao do njega i on me upućivao tako na neke stvari i savjetovao me kako i šta. Nažalost, desilo se to što se desilo sa njim. Stariji brat je bio u početku sa mnom nekih godinu dana, međutim, iskreno da vam kažem, njemu se to nije nimalo dopalo da bude u svojstvu menadžera jer nema on taj karakter. Vratio se tamo, ostao sam tu sam, a porodica je bila gore.

Pjevač je bio iskren pa je priznao koliko mu je teško, da je čak bilo noći koje je provodio u automobilu jer nije imao gdje da spava.

– Živio sam u jednom stanu gdje je živjela jedna baka na donjem spratu, a ja sam živio iznad nje i ona je ložila šporet, međutim ona kad zaspi drva se ugase i samim tim ja nemam toplotu gore. Bilo je strašno hladno, decembar mjesec i tada sam se vraćao kući i onda pričam sa ženom i ona kao neku priču, a ja kažem sad ću baš da svratim u pekaru da vidim da li imam za kiflu i jogurt i onda sam se smijao, rekao sam bukvalno sam imao toliko i ona kaže: „Zašto ne dođeš da ovdje živimo kao ljudi, voziš taksi, čovječe Božiji, mučiš se“. Ali sve je to uzalud, ja sam toliko vjerovao u sebe ja sam znao da ću da napravim to – ispričao je pjevač.

Iako je bilo i materijalno i psihički teško da izdrži sve, Boban je vjerovao da će uspjeti u svom cilju:

– U početku sam vjerovao u sebe i jednostavno me nešto vodilo ka tome da ću napraviti nešto. Dok sam živio u Danskoj ja sam bio nekad predgrupa tim našim zvijezdama koje dolaze i tu sam osjetio da pravim dobru atmosferu i onda kad sam krenuo tu i došao proradio je neki inat kod mene zato što jednostavno mnogo njih me nije prepoznalo, tih velikih medijskih izdavačkih kuća koje su tada bile. I meni je to bilo malo čudno da osjećam da ja mogu, a oni jednostavno ne vide to nego čak traže novac. I to mi je samo dalo još veću snagu da uspijem u svemu tome i da dokažem. Nisam imao ni prijatelja da kažemo tih poslovnih prijatelja na estradi koji su gurali, niti sam u tom trenutku recimo, da ne ispade sada neskromno ja sam sigurno uradio nekih sedam osam dueta sa anonimnim pjevačima iz razloga što znam da sa mnom tada niko nije hteo da napravi duet od tih popularnih kolega ili koleginica u tom smislu nisam imao podršku apsolutno, ni nekih opet da se vratim na to medijskih kuća bukvalno je to sve bilo sam na svoje mišiće ali opet kažem vjerovao sam u to i poslije te pjesme „Usne boje vina“ onda sam tek ukapirao gdje sam ja u stvari bio, a gdje sam sada i kako su iste te kolege gledale poslije na mene – zaključio je Rajović za Telegraf.