Odigrao je oko 150 pozorišnih uloga, snimio više od 60 filmova, drama i TV serija sa najvećim rediteljima jugoslovenskog filma. Njegov talenat je mnogo puta nagrađen brojnim priznanjima.
Djetinjstvo i obrazovanje Mustafa Nadarević je rođen 2. maja 1943. godine u Banjaluci gdje su se njegovi roditelji upoznali i zavoljeli. Priča Mehmeda i Asje Nadarević nije imala srećan početak, jer su se želji da se vjenčaju oštro protivili njihovi roditelji. Kada su ipak odlučili da se vjenčaju, Mehmed se nije pojavio.
Naime, učinilo mu se da je dan prije Asija na korzu pogledala nekog drugom, pa se zbog silne ljubomore prvi i posljednji put napio i nije otišao na vjenčanje. Međutim, kako je Asja već bila trudna i kako ljubav uvijek pobijedi, ipak su se vjenčali i preselili u Novi Grad. Glumac je ime dobio po majčinom ocu, Mustafi Memiću koji je umro 1941. godine. Pet godina kasnije, 1946. godine umro je i Mustafin otac, Mehmed, a njegova majka Asja je sa 22 godine postala udovica i samohrana majka. Zbog teške materijalne situacije poslala je Mustafu na školovanje u Zagreb, a ona je ostala u Novom Gradu tražeći posao. Osam godina je živio sa bakom i djedom u Zagrebu gdje je završio prvi razred osnovne škole.
Pošto je majka uspjela da se zaposli, vratio se u Novi Grad gdje je završio osnovnu školu. Njegovi baka i djeda su iz Zagreba preselili u Rijeku, pa je i Mustafa Gimnaziju završio u tom gradu. S obzirom da je već u djetinjstvu pokazao talenat za glumu, Mustafa je iz Rijeke preselio u Zagreb kako bi završio Akademiju dramskih umjetosti.
Svoju prvu ulogu Mustafa Nadarević je dobio već u prvom razredu kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica ga je za tu ulogu izabrala jer je imao dužu kosu i piskutav glas, pa je ličio na djevojčicu. Kada je krenuo u riječku Gimnaziju postao je član amaterskog kazališta „Viktor Car Emin“, pa se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a za sebe kaže da nikad nije bio među najboljim studentima, uprkos činjenici da je radio s odličnim profesorima. Štaviše, ističe da se uvijek izvlačio na talenat bez rada, te da je tek nakon tridesete godine života počeo ozbiljno da radi.
Pozorišnu karijeru je započeo u Zagrebačkom kazalištu mladih, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u tom gradu. Najprije je velike uloge dobio u domaćem pozorištu – Bogdan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundi Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leon u „Gospodi Glembajevima“. Njegov talenat ubrzo su prepoznali strani režiseri pa je dobio glavnu ulogu u predstavi „Lorenzacco“. Osim toga glumio je Sirana, Figara i M.P. Marfija u velikim predstavama.
Kao reditelj je debitovao 1992. godine sa predstavom „Let iznad kukavičjeg gnezda“, a nakon toga postavio je nekoliko velikih predstava – „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića, „Zabune“ Alana Ejkborna u Satiričnom pozorištu Kerempuh, „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića u Hrvatskom narodnom pozorištu i Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Privatni život iako je rođen u Banjaluci, Mustafa Nadarević nije mnogo vremena proveo u tom gradu. Najranije uspomene ga vežu za Novi Grad i Zagreb, a tinejdžerske dane provodio je u Rijeci. Kao dijete je ostao bez oca Mehmeda koji je umro od tuberkuloze. Njegova majka Asija, iako mlada udovica, nije se više udavala. Mustafa je bio jedinac, miljenik bake Anice i djeda Mustafe. Zbog siromaštva je rano napustio majku, te otišao u Zagreb da živi s bakom i djedom. S njima je proveo osam godina i kaže da se rado sjeća tog perioda. Najdraža sjećanja veću ga za Štrosmajerov trg gdje su živjeli, te Trg Republike (danas Trg Bana Jelačića) na kome je, na velikom ekranu gledao crtane filmove i filmske novosti.
Kada se nakon osam godina vratio u Novi Grad, bio je glavna atrakcija među dečacima. Dok su druga djeca, zbog siromaštva, hodala gola i bosa, on je nosio soknice, sandale, kratke i duge hlače. Zbog toga su ga vršnjaci prozvali „zagrebačka beba“ i „“Mujica-gujica“.
Kako sam kaže, školu nije volio, a ponekad ga je baka dok su živeli u Rijeci pratila do škole, jer bi bježao s nastave da bi se kupao i sunčao na plaži. Čak je i na fakultetu bio kampanjac. Profesori i starije kolege su ga hvalili zbog izuzetnog talenta, ali, kako je sam priznao, nije bio veoma vrijedan. Sve se promijenilo kada je sa prvom suprugom Jasnom dobio kćerku Nađu.
Uvidjevši da se stvari mijenjaju, mladalačka ludost prerasla je u ozbiljan posao. Kada je Nađa imala osam godina, Mustafa i Jasna su se razveli. Majka i kćerka su odselile u Ameriku, a glumac je nastavio da gradi karijeru u Jugoslaviji. Nađa je završila istoriju i istoriju umjetnosti, te postala doktor.
Nakon toga oženio je Snežanu sa kojom ima kćerku Nanu i sina Ašu. Oboje žive i rade u Zagrebu. Mustafu Nadareviću je ljubav ipak došla nešto kasnije.
Treći put se oženio scenografkinjom i kostimografkinjom Slavicom Radović. Živjeli su na relaciji Zagreb – Ljubljana, jer je Slavica bila rodom iz Slovenije. Iako je bila mlađa od njega 20 godina, brak je opstao više od petnaest godina. Porodičnu idilu prekinula je prvo Slavičina bolest, a kasnije i prerana smrt. Naime, više od deset godina borila se s rakom dojke. Bolest se nakon terapija ponovo vraćala, da bi 2012. metastazirala na jetru. Umrla je 7. juna 2012. godine.
Iako je uvijek nerado govorio o svom privatnom životu, za pokojnu suprugu Slavicu, rekao je da je „vrlo nadareno, hrabro i drago biće“ koje je oplemenilo njegov život.
