Sahranjen glumac Mihailo Miša Janketić

18.05.2019. | 19:19

Proslavljeni srpski glumac Mihailo Miša Janketić (81) sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Od Janketića su se oprostili njegovi prijatelji iz Tomaševa u uvjerenju da će aplauzi njegove publike u Tomaševu i Beogradu trajati iako je njegovo srce prestalo da kuca.

Okupljene na Novom groblju pozdravio je Janketićev sin Marko, zahvalivši im što su došli da isprate njegovog oca.

Sahrana je počela u 15 časova, a prethodno od 12 časova od velikog glumca na komemoraciji u Jugoslovenskom dramskom pozorištu oprostile su se njegove kolege.

Direktorka JDP-a Tamara Vučković Manojlović, glumci Vojin Ćetković, Branka Petrić i Vojislav Brajović, reditelji Jagoš Marković i Egon Savin, pisci i reditelji Dušan Kovačević i Vida Ognjenović govorili su o njemu kao o vitezu i vojskovođi glume, velikanu od mladosti, velikom prijatelju, vrhunskom umjetniku klasične glume koji je ostao savremen i moderan, nasmijanom i dragom čovjeku velike mašte i britke inteligencije.

Desetominutnim aplauzom kolege i prijatelji oprostili su se od velikog glumca na komemoraciji.

Vučković Manojlović je istakla da je Janketić svojim ulogama i velikim darom stvarao istoriju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ali i istoriju glume ovog prostora, da je bio čovjek ubjeđenja i principa i da će se pamtiti njegova briga za mlade glumce, jer se neizmjerno radovao svakoj novoj generaciji.

Ognjenović je rekla da je srpsko pozorište u crnini jer nas je napustio Janketić.

“Jednostavan, drag, nasmijan, reklo bi se običan čovjek iz susjedstva, a u njemu velikan mašte, stotine raznovrsnih ličnosti, pregled svakojakih scenskih vestsina, britka inteligencija i sjajno pamćenje u kojem se bila nastanila biblioteka pjesama i monologa, zanimljivih pripovijesti”, istakla je Ognjenović, podsjetivši na njegovu vihornu energiju, vazda skokoviti hod po sceni, bravurozni scenski govor, šamansku snagu kojom je u dva poteza umio da uzvitla gledalište do radraganosti ili da začara do potpune tišine. Bio je, smatra, glumac-jarbol u svakoj glumačkoj podjeli, oslonac redetelju, etalon partnerima, kadar da razumije i najsloženiji tekst i humanizuje i najluđu ideju. Zbogom stoliki glumče, zbogom nezamenljivi prijatelju”, oprostila je Ognjenović.

Brajović je primijetio da je Janketić imao ispunjen život na sceni i van nje, da je volio da se raduje i velikim i malim stvarima i podsjetio na tekst Zlatana Dorića povodom jedne u nizu nagrada koje je Janketić dobio, Dobričinog prstena: “On doživljava svaku ulogu kao Sizif onaj kamen koji neprestano gura uz brdo, samo što njegovo kamenje na vrhu postaje drago kamenje”.

“Jedan je od najvećih i možda i posljednji velikan našeg glumišta. Kao vrhunski umjetnik klasične glume, ostao je savremen i moderan do kraja”, rekao je Brajović.

Glumica Branka Petrić se prisjetila niza anegdota iz svog šest decenija dugog druženja sa Janketićem, ukazala na njegovu briljantnu karijeru koja je mogla da se nasluti već u prvoj predstavi u kojoj je zaigrao u JDP-u, ali i na bogat porodični život.

Reditelj Jagoš Marković je istakao da je Janketić bio neprikosnoven nosilac velikih uloga i sa rijetkom lakoćom i vještinom nosio ogromne predstave na svojim leđima.

“Bio je velikan još od mladosti. Bio je radan, etičan, posvećen, plemenit, gospodstven, dostojanstven, obrazovan i inteligentan, lijep. Znao je sve, a to nije pokazivao. Znali smo svi da je vojskovođa glumački. Čovjek u najplemenitijem smislu riječi”, rekao je Marković i primijetio da je Janketić odigrao repertoar za bar tri velika evropska glumca.

Cio njegov život je, dodao je Marković, podvig koji ostaje tajna za sve nas koji možemo samo nastojati da je odgonetnemo kako bi postali bolji ljudi.

Dramski pisac i akademik Dušan Kovačević je naglasio da je Janketić bio vojnik svoje profesije sa stavom da se čovjek nikada ne predaje bez velikog rada i dostojanstvene borbe i da nema plakanja i lamenta nad sopstvenom sudbinom.

“Miša je bio jedan od najvećih glumaca koje je ova i sve prethodne zemlje imala. Nisam upoznao čovjeka koji je toliko uradio, istovremeno bio u sopstvenoj sjenci krijući se od pojavnosti koju nazivamo slavom”, rekao je Kovačević i dodao da se danas opraštamo sa “Mišom i velim dijelom sopstvenog života, mladosti kada smo ga gledali i za trenutak mislili da je svijet uzvišeniji i bolji”.

Reditelj Egon Savin kaže da je sa Janketićem imao oko 200 proba, ali da se ničega ne sjeća jer bi on uvijek odigrao scenu iz prve i odlazio, a skrenuo je pažnju i na njegov poseban starovremenski dar pripovijedanja zbog kojeg je mogao da bude vrhunski pisac da svoje srce nije zavjetovao pozorištu.

“Živu riječ iz života je umio u sekundi da pretvori u magiju igre”, dodao je Savin.

Glumac Vojin Ćetković je pismom zahvalio “svom ocu i prijatelju” za svaki minut poroveden na sceni, na setu, u bifeu, što mu je dozvolio da sjedi u fotelji naspram njegove, što ga je vodio po sceni JDP-a, jedinom velikom glumcu koji je dolazio da gleda klince kako bi od njih učio.

“Hvala ti za sve ono gdje sam te gledao i slušao, za ludačku snagu i prkos, hvala ti što si me naučio da ništa nije pogrešno ako služi pravom cilju. Putuj, kneže, i pozdravi nam one gromade kojima ideš. Vidimo se prijatelju, ako zaslužim tvoje društvo”, oprostio se Ćetković.

 

Izvor:(B92)