Shvatio da ne poznaje ženu, pa slavio razvod: Nevjerovatna priča pokojnog Borisa Komnenića

07.03.2021. | 09:49

Uprkos brojnim ulogama ostaće upamćen kao Guza iz “Boljeg života”. Glumac Boris Komnenić preminuo je u 64. godini poslije duge i teške bolesti.

O njegovom privatnom životu se malo znalo, s obzirom da nije volio da se previše eksponira u medijima.

Boris Komnenić, uprkos brojnim ulogama koje je ostvario, ostaće upamćen kao čuveni Guza iz “Boljeg života”. O njegovom privatnom životu malo se zna, a davno je bio u braku koji se, kako je sam rekao, ipak, završio slavno.

– Posao nije uticao na razvod, moj brak se slavno završio, pošto se razvod pokazao kao odlično rješenje. Bio je to jedan od najljepših trenutaka u našem zajedničkom životu, nikada se nismo bolje družili nego tog dana kada smo se rastali. Otišli smo zajedno na ručak, divno pričali i božanstveno se proveli, a tako smo i nastavili. I posao je bio jedan od faktora za razvod, ali nije bio presudan. Rene i ja se nismo dovoljno poznavali prije vjenčanja, onda smo počeli da se upoznajemo i nije nam se svidjelo ono što smo spoznali – ispričao je jednom prilikom Boris Komnenić za “Story”.

Iz braka s pomenutom Rene on ima ćerku Niku, koja je sada i majka. Ipak, kaže, da nije uspio da učestvuje u njenom odrastanju jer je ona tokom rata živjela sa majkom u Hrvatskoj.

– Nismo se vidjeli od izbijanja rata, jer iz nepoznatih razloga nikako nisam uspijevao da dobijem vizu kako bih otišao da ih posjetim. Od kada su vize ukinute, redovno se viđamo, ali sada je ona zrela i formirana osoba, majka moje unuke Lucije. Nike sada utiče na mene, pokušava da me vaspitava i učini zrelijim i boljim – ispričao je on i objasnio koliko mu je razdvojenost teško pala.

– Ne umijem ni da objasnim koliko mi je bilo teško. Radili su neki kanali, ni sam ne znam kako sam uspijevao da ih ostvarim, a oni su mi samo obezbjeđivali informacije da su njih dvije dobro. Najgora je bila ta neizvjesnost i naše međusobno nepoznavanje. Bile su to ćerkine najosjetljivije godine u kojima nisam učestvovao i taj period je praktično zauvijek izgubljen. Pokušavam da to ne ponovim s unukom i nadam se da ću u tome uspjeti.

Prvi put su se sreli poslije pet godina.

– Bio je to kao susret dvoje ljudi koji su veoma bliski, a ne znaju se. Sreli smo se u Ljubljani, jer tada još nisam mogao da dođem u Hrvatsku. Neprijatnost je veoma brzo razbijena, jer krv nije voda, a divni odnosi na sreću traju do danas, prenosi “Objektiv.rs“.