Snimanje pri kraju: Dokumentarni film Gvozdena Šarca uskoro na ekranima
08.06.2021. | 09:23Profesionalna, ali prije svega ljudska i moralna obaveza bila je da snimanjem dokumentarnog filma o stradanju sarajevskih Srba sačuvamo sjećanja na zločin koji je crnim slovima zapisan u svijesti svih porodica koje i danas tragaju za pravdom.
Gvozden Šarac novinar Radio-televizije Republike Srpske i autor dokumentarnog filma radnog naslova “Čiko, ja sam živ, nemoj da me ubiješ”, govori o stradanju srpskih civila početkom juna 1992. godine u selu Ledići na obroncima Treskavice kod Sarajeva.
“Ono što posebno boli jeste to što još niko nije odgovarao za ovaj stravični zločin u kom je najmlađa žrtva imala samo 18 mjeseci, a najstarija 92 godine“, kaže Šarac dodajući da bi premijera ovog potresnog svjedočanstva trebalo da se dogodi krajem ljeta.
Film će, kako je rekao, prikazati stradanje mještana sela Ledići, a dobrim dijelom će biti baziran na potresnom svjedočenju Dragana Vasića, koji je u to vrijeme imao samo 12 godina.
Napad na selo se desio 3. juna 1992. godine iako je samo dan ranije sa komšijama muslimanima iz okolnih sela dogovoreno da bude nastavljeno sa mirnim suživotom.
Prvi napad muslimansko-hrvatskih snaga tzv. Armije RBiH i HOS-a odbijen je, ali kako su se našli u okruženju, mještani Ledića su odlučili da krenu u proboj. Podijelili su se u dvije grupe.
Jedna je krenula prema Srpskom Sarajevu, a druga prema Kalinoviku. Druga grupa, u kojoj se nalazio i Dragan, mučki je pobijena.
Dragan je tom prilikom samo pukim slučajem preživio strijeljanje. Kako nam je ispričao, u oči je gledao muslimanskog vojnika koji je pucao na njega.
Nešto kasnije, u jednom trenutku čuo je dvojicu muslimanskih vojnika kako pričaju. Jedan od njih je rekao, citiram Dragana: “Nismo trebali, ipak su to djeca”, a na šta je drugi odgovorio: “Nema veze, Srbi su”.
Kada je čuo tog prvog vojnika, u Draganu se probudila neka snaga i nada da onako ranjen i krvav ustane i javi im se riječima: “Čiko, ja sam živ, nemoj da me ubiješ!” Jedan od tih vojnika ga je htio dokrajčiti, ali mu je drugi prišao, pridigao ga, previo i odnio u bolnicu.
“Ono što bih naglasio jeste i da su svi moji sagovornici-svjedoci rekli: “Opraštamo, ali ne zaboravljamo”. U filmu nema mržnje, čak ni kod samog Dragana koji je prošao pravi pakao”,izjavio je Šarac za “Glas Srpske”.
