Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Cvijete

12.04.2020. | 00:57

Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju danas Cvijete (Cvjetnu nedjelju), praznik koji simbolizuje carski i svečani ulazak Isusa Hrista u Sveti grad Јerusalim.

Ulazak Hristov u Јerusalim – Cvijeti (Cvjetna nedjelja) je pokretni praznik koji se slavi dan po vaskrsenju Lazarevom, odnosno Lazarevoj suboti i Vrbici, šeste nedjelje Velikog posta i nedjelju dana pred Vaskrs.

Toga dana je Isus Hristos, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda, krenuo iz sela Vitinije u Jerusalim. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče dvojici učenika: “Idite u selo koje je pred vami, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odrješite je i dovedite, I ako vam ko god šta rekne, kažite: trebaju Gospodu! – i odmah će ih dati”. Učenici uradiše kako im je Hristos zapovjedio, i kad dovedoše magare, On ga uzjaha i na njemu krete u Jerusalim. Glas da dolazi Spasilac, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio i mnoštvo naroda Mu se pridružilo. Jedni su ga susretali s palminim grančicama u ruci, druti su bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Kada Isus Hristos iziđe na Maslinsku goru, oni koji ga pratiše povikaše: “Osana Sinu Davidovom! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev!” Ali Isus je cijelim putem bio žalostan, i kad silazaše niz goru, on baci pogled na Jerusalim u dolini, zaplaka se i reče: “O, Jerusalime! Kad bi ti znao, naročito u ovaj dan, šta je za sreću tvoju; ali je sad sakriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani da će te opkoliti neprijatelji tvoji sa svih strana, i razbiće tebe i djecu tvoju i neće ostaviti u tebi kamen na kamenu za to što nisi poznao vrijeme u koje si pohođen”. Sve se to dešavalo pred praznik Pashe, pa se u Jerusalimu bješe sakupilo svijeta iz mnogih krajeva. Ugledavši Isusov ulazak u Jerusalim, mnogi se zapitaše: “Ko je to?”, a iz gomile naroda odgovoriše: “Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog”. Potom Hristos uđe u hram, gdje su bili kljasti i sakati, smilova se na njih i sve ih iscijeli. Među narodom i djecom zavlada veliko oduševljenje, te mu klicahu: “Osana, Sinu Davidovom, Caru Izrailjskom!” Slušajući to, priđoše Mu neki fariseji, pa mu rekoše: “Čuješ li to što ovi govore?”, našta im on odgovori: “Zar niste nikada čitali: iz usta male djece i odojčadi, načinio si sebi hvalu”. Cijelog dana je Isus Hristos držao propovijedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju.

Način praznovanja

Uoči ovog praznika, drži se večernja, vrši se litija sa palminim grančicama ili vrbama, a osvećuju se u nedjelju na jutrenju poslije čitanja 50. psalma, posebnom molitvom i kropljenjem bogojavljenskom vodicom. Grančice se tokom godine čuvaju pored slavske ikone u domovima. Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod – Jerusalimljanin (sredinom VIII vijeka). Ovaj kanon smatra se najljepšim kanonom ovog vrsnog pjesnika. Događaj Hristovog ulaska u Jerusalim, na ikoni se predstavlja: Hristos jaše na magaretu, koga prate učenici, a narod prostire svoje haljine i baca grančice na put.

Narodni običaji

Uoči Cvijeti djevojke i djeca odlaze u polja i beru cvijeće. Najčešće velike cvjetove margarete, da bi bili lijepi i krupni; drijen da bi bili jaki; ljubičicu, da bi bili mirišljavi i privlačni; vrbove grančice, da svi budu napredni. Ovo cvijeće se ne unosi u kuću već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoće. Ponekad se ceveće potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenovima i onda se tom vodom djeca umivaju. Ranije je bio običaj u cijeloj Srbiji da na ovaj dan šetaju okićeni cvijećem. Do današnjih dana se održao običaj da momak od ubranog cvijeća napravi naročit buket, u kome svaki cvijet ima svoje značenje i nosi ga djevojci. Po tome kojih cvjetova ima, ili koji preovlađuju djevojka razaznaje momkova osjećanja.

U Šumadiji momci i djevojke sakupljaju se na igralištima i raskršćima darujući uzajamno cvijeće, gdje svaki cvijet ima neko posebno značenje. Tu se svi šale i smiju, ali niko ne igra i ne pjeva jer traje post. Odlazak u crkvu od rane zore raširen je u Hercegovini, dok u Popovom polju ujutru naberu dosta mlječike, kojom se okite štale i torovi. Od praznika Cvijeti do Duhova, cvijeće se ne bere.

U Srbiji su Cvijeti praznovani i kao narodni praznik, jer je tog dana 1815. godine, vožd Drugog srpskog ustanka, Miloš Obrenović, kod crkve u Takovu podigao narod na Turke.

 

(Agencije)