Srpski kandidat za Oskara: Američka premijera “Dare iz Jasenovca” u februaru

Distrubuterska kuća “101 STUDIO” zvanično je zaključila ugovor o američkim pravima za film Dara iz Jasenovca”, reditelja Predraga Antonijevića, ostvarenje koje je izabrano za srpskog kandidata za 93. Nagradu Američke akademije filmske umjetnosti i nauke – Oskar, a tim povodom je organizovana novinarska projekcija filma u beogradskoj Kombank dvorani.

U ulozi Dare sjajno se snašla djevojčica Biljana Čekić koja svedenim glumačkim sredstvima uspjela da dočara unutrašnju tjeskobu izazvanu užasima koji je okružuju u nastojanju da spasi život makar mlađem bratu. Na novinarsko pitanje za vrijeme nastajanja filma šta je zapravo osnovna zamisao i cilj reditelja Antonijević je rekao “Napravićemo film u kojem će se vidjeti kako su nas klali, a ne kako su nas spasavali”.

To je i ostvario. Brutalne scene egzekucija srpskih logoraša u Jasenovcu po istinitosti su u rangu Zafranovićevim scenama u jednom od najvažnijih ostvarenju “Okupacija u 26 slika”.

Ljubo Miloš, zloglasna Nada Šakić i njen brat Vjekoslav Maks Luburić predstavljeni su kao morbidni zločinci koji na licu mjesta u toku obroka ili razgovora sa drugim oficirima ubijaju bez razloga nesrećne ljude koji je sudbina odvela u Jasenovac.

Takođe strahote djece u Jasenovcu čije majke bivaju deportovane njemačke koncentracione logore prikazane su skoro dokumentarnom tehnikom. Upravo te scene bi rasplakale i najokamenjenija srca.

Ostvarenju možda nedostaje kontekst u kojem je logor nastao za vrijeme Drugog svetskog rata. Antonijević je napravio film o kojem će se nesumnjivo dugo polemisati u kontekstu regionalnih odnosa država nastalih nakon raspada SFRJ.

Međutim, nesumnjivo je da ostavrenje “Dara iz Jasenovca” nakon skoro 70 godina otkriva tragediju koja se događala u Jasenovcu, koncentracionom logoru koji je jedni u fašizmom porobljenoj Evropi imao prostor za decu, zapravo bolnicu u kojoj su ta djeca umirala od hladnoće i gladi, kada nisu bila ubijana.