Svjetska premijera „Dare iz Jasenovca“ u Čikagu: Gledaoci u suzama napuštali salu prije kraja filma!

06.02.2021. | 22:13

Sinoć je u devet američkih gradova istovremeno svjetsku premijeru imao film “Dara iz Jasenovca”, ovogodišnji srpski kandidat za Oskara, djelo koje je izazvalo mnogo polemika i prije nego što se pojavilo na bioskopskom platnu. Ako je suditi po onome što smo sinoć imali prilike da vidimo, buka se neće stišati. Naprotiv.

U čikaškom Lendmark centru nisu svi gledaoci na svojim sjedištima dočekali kraj dvočasovne ekranizacije potresne istinite priče iz zloglasnog logora Nezavisne Države Hrvatske. Neki su u suzama napustili salu, jednostavno nisu izdržali teror koji je dolazio sa ekrana.

Oni koji su ostali stezali su zube, a u mrklom mraku bioskopa smjenjivali su se jecaji i uzdasi. Utisak koji je film režisera Predraga Gage Antonijevića ostavio na publiku najbolje se mogao vidjeti kada su se popalila svjetla. Jedni su obamrli sjedjeli na svojim mjestima, drugi žurno, sa maramicama i maskama u rukama, žurili ka izlazu, dok većina nije bila u stanju da da bilo kakav komentar.

-Šta reći, sve ste vidjeli, bio je najčešći odgovor koji smo dobili.

Slavica Petrović, direktorka Srpskog filmskog festivala Čikago je smogla snage da prokomentariše:

-Izuzetno mi je teško, film je toliko potresan da je poslije njega teško bilo šta reći. Ipak, dobro je da je konačno snimljen i da ljudi imaju priliku da ga vide, a oni koji do sada nisu znali da se upoznaju sa onim što su preživjeli Srbi u Jasenovcu i drugim ustaškim logorima.

Ona je prokomentarisala i kritike koje su se pojavile u pojedinim američkim medijima, poput “Varajetija” i “Los Anđeles Tajmsa”.

-Kada sam vidjela te kritike prvo što sam pomislila jeste da ti ljudi nisu vidjeli film, a drugo da ne znaju ništa o istoriji. Očigledno je da su u pitanju nečiji interesi, jer jezik kojim su pisane te recenzije nije jezik filmske kritike, već jezik politike. Bojim se da film neće daleko dogurati u trci za Oskara, ali je sigurno da će ostaviti trag i biti svjedočanstvo koje će pomoći da se neke stvari otrgnu od zaborava i zauvijek pamte, ističe Petrovićeva.

Dejan Cvetković ne dijeli njeno mišljenje kada su u pitanju šanse “Dare iz Jasenovca za prestižnu nagradu:

-Mislim da je film odličan, da baca svjetlo na istorijske događaje o kojima je svijet malo toga znao. U tom smislu je nešto novo i ja se nadam da još ima ljudi kojima će istina zaparati uši i oči i na koje će “Dara” ostaviti veliki utisak. Jasenovac je najstrašnija srpska riječ i najveći srposki grad poslije Beograda, i ma koliko to bilo teško, svaki Srbin bi bar jednom dnevno trebao da pomisli na to zlo sa kojim su se naši sunarodnici i preci tamo suočili, jer to zlo niti je nestalo niti spava zimskim snom.

Američkom filmskom kritičaru koji je film okararakterisao kao “srpsku nacionalističku propagandu”, Cvetković poručuje:

-Složiću se ako je po tom istom principu “Šindlerova lista” ili “Pijanista” jevrejska propaganda. Istina ne može biti propaganda, ona ne spada u političke kategorije, već je jedna i nepobitna. Može samo da vam se sviđa ili ne, ali ne možete da je osporite, konstatuje sagovornik Serbian Timesa.

Premijeri u jednom od dva čikaška bioskopa u kojima se prikazuje film “Dara iz Jasenovca” prisustvovalo je oko tridesetak ljudi, a razlozi za slabiju posjetu su, uz pandemijske mjere koje ograničavaju broj raspoloživih sjedišta u bioskopima, bili i veliki snijeg i najhladniji dan u godini (temperatura -13 Celzijusa), te relativno slaba kampanja koja je pratila premijerne projekcije.

Kako god, za očekivati je da će narednih dana znatno veći broj naših ljudi koji žive u Americi biti u prilici da pogleda “Daru iz Jasenovca“, što ovo ostvarenje svakako zaslužuje. Pored u Čikagu, film se nalazi na bioskopskom repertoaru u Dalasu, Finiksu, Milvokiju, Majamiju, Hjustonu, Atrlanti, Denveru i Vest Palm Biču.