Tajna serije „Vruć vetar“: Šurda je zaista postojao, a njegov život ostavlja bez daha
20.05.2024. | 18:54Seriju „Vruć vetar“ vole da gledaju sve generacije, iako se reprizirala mnogo puta do sada, a kad se čovjek zamisli, vidjeće u Šurdinim očima mnogo toga…
Serija „Vruć vetar“ je, definitvno, jedna od onih koja nikada ne može da nam dosadi. Okupljala je uveče cijelu porordicu, a svi su jedva čekali da vide šta je opet smislio Borivoje Šurdilović. Premijerno je prikazana prije 44 godine, a neke stvari su dugo bile nepoznate javnosti…
Naime, njena glava nit krije se u Vlasotincu! Scenarista Siniša Pavić je odveo je cijelu glumačku ekipu tamo, kako bi snimila nekoliko scena, jer je želio da dočara tu autentičnu atmosferu i duh, prenosi Kurir.
Upravo je ovaj kraj poslužuo kao inspiracija za nastanak serije „Vruć vetar“. Pavić je izabrao baš Vlasotince, jer je to bilo rodno mjesto njegove supruge, sa kojojm je zajedno radio na scenariju, gdje se krila jedna zanimljiva i pomalo tužna priča o jednom berberinu koji je mnogo lijepo pevao.
Terasu hotela „Grozd” sa koje se čula pjesma „A sad adio”, kuću okićenu lozom u centru grada koja je bila Šurdin dom, kaldrmu i panoramu Vlasotinca – sve je to publika zahvaljujući Siniši Paviću mogla da vidi u seriji.
Šurda je zaista postojao…
Uloga Šurde je Ljubiši Samardžiću donijela veliku popularnost. Osamdesetih je u Mađarskoj proglašen za najboljeg glumca gdje ga je na Nep stadionu dočekalo 100.000 ljudi, a poslije velikog uspjeha serije proglašen je za glumca godine i u Bugarskoj i Rumuniji.
A Pavić je poslije 43 godine otkrio da lik Šurde nije nastao slučajno.
– Vlasotinački berberin Didža, koji je pre poplave imao lokal kraj Vlasine, bio je čovek kod koga ljudi nisu dolazili samo da se obriju, već i da čuju njegove zanimljive priče. Bio je to čovek koji je voleo život, bio je interesantan i to je i privlačilo ljude da dolaze, a bio je i sjajan pevač. Uveče u hotelu na obali Vlasine, gde se pevalo svake večeri, Didža bi kad zatvori radnju dolazio i uvek je posle jednog špricera uzimao mikrofon i pevao, a pevao je dobro. Tako sam se ja zainteresovao, odlazio sam kod njega i slušao ga – priča Siniša.
Iako je zabavljao mnoge, nije bio zadovoljan svojim životom
Imao je duhovite opaske, ali je to bio čovjek koji nije zadovoljan svojim životom, jer „nema mesta nigde“, nije ni u Beogradu, ni u Vlasotincu, on je negde između. U potrazi za srećom odlazi i u Njemačku, ali se vraća, stalno mijenja zanimanja, živi kod ujaka, a ne kod oca
– On je tragač za nekim svojim mestom. I padaju mi na pamet svi ti ljudi koji liče na tog čoveka. Mnogi koji nisu zadovoljni onim što rade. A mnogo je takvih koji bi želeli da budu nešto drugo – ističe scenarista.
Pored Ljubiše Samardžića, Bore Todorovića, Žike Milenkovića i drugih poznatih glumaca, bili su angažovani i mladi umjetnici iz Vlasotinca koji su statirali. Među njima je bio i 27-godišnji Nikola Živković, koji se prisjećao jedne anegdote.
– Nekad su scene snimane ujutru rano, onda je bio problem da se glumci probude, naročito Bora Todorović. Čekaju ga, nema ga, pa odu u sobu, a on se zaključao, ne mogu da ga probude – kaže Živković.
Ovo je, definitivno, vanvremenska serija, a čini se da će „ Vruć vetar“ još dugo da duva.
Omiljene replike iz kultne serije koje stalno koristimo u govoru.
