“To je moj dug mladosti”: Ko je Ines kojoj Arsen Dedić poručuje da “se ne da”?

28.07.2021. | 21:19

U jednom intervjuu iz 1973. godine Arsen Dedić je objasnio kako je nastala poznata pjesma “Ne daj se, Ines”, prenose mediji.

Prvo pjesma, a kasnije i gramofonska ploča pod nazivom “Ne daj se, Ines”, koju je snimio popularni pozorišni i televizijski glumac Rade Šerbedžija, a za koju je tekst i muziku napisao Arsen Dedić, koji je rođen na današnji dan 1938. godine, sve više je, davne 1973. godine, bila tražena.

Kako je nastala pjesma?

“To je moj dug mladosti. Sama pjesma je jedna grčevita odbrana mladosti koja prolazi. Počeo sam da je pišem kad sam se približio tridesetoj godini, kad sam osjetio da je prošao onaj neobavezni dio mog života i kad sam se približio ovom drugom, obaveznijem dijelu”, priča pjevač za hrvatske medije u intervjuu iz 1973. godine.

Svako ime koje koristi u pjesmama je više simbol, nego što je takva osoba bila u njegovom životu.

Ines nije nekakva određena osoba. Ona skriva jedno drugo ime, koje, kako kaže, štiti drugo ime.

“Uzmite, recimo, i moju pjesmu Sandra. Mnogi misle da je ona posvećena mojoj kćerki. Ne. To ime štiti jedno drugo ime. Ako bolje slušate tekst, vidjećete da se radi o jednoj ženi, a ne o djetetu”, navodi dalje, dodajući da otkako se bavi pisanjem poezije, nijedno ime koje upotrijebi ne pripada nekoj određenoj osobi iz njegovog života.

“Ta imena obično skrivaju neka druga, to je više šifra koju samo ja mogu odgonetnuti, to su simboli koji štite nešto što je moje i što ostaje samo u meni”, kaže.

Kada je nastala pjesma “Ne daj se, Ines”?

“Pjesma je posvećena mojoj mladosti, mladosti koju sam živio između 1957. godine i 1962. Pjesma se odnosi na to vrijeme, vrijeme dok sam studirao, dok sam životario podstanarskim boemskim životom. Definitivno je uobličena u pjesmu tek 1970. godine”, kaže Arsen za medije. Pjesma obiluje različitim adresama i telefonskim brojevima, a pjevač je ispričao da je većina tih podataka izmijenjena.

“Sve te adrese postoje, imena takođe, ali to je sve izmijenjeno. Nikad nisam stanovao u Ulici proleterskih brigada, dok je u pjesmi tako napisano. Ja sam stanovao u drugoj ulici, kod druge gazdarice, ali dopustite da to ostane u meni”, priča.

Pjesma je jedna priča koja je uobličena, u pjesmu, koja je slična mnogim pričama koje možete čuti gotovo od svakog studenta, podstanara, čovjeka, kaže on, dodajući da se na ovaj način odužio svojoj mladosti.

“Mislim da sam se na ovaj način odužio svojoj mladosti. Od običnih svakodnevnih podataka ja sam napravio poetske podatke. Pjesma se dopala Radi Šerbedžiji i snimio je na ploču. Zamolio me da napišem i muziku. Tako da se uz Radino recitovanje čuje jedna prijatna lirska podloga”, navodi Arsen Dedić.

Pjesma, a i ploča su odjednom postale hit

“Iskreno rečeno, nisam vjerovao u uspjeh ploče. U svijetu, mnogi glumci godišnje izdaju i po nekoliko ploča s popularnim stihovima. Ja sam to kod nas učinio – ako ne prvi – onda među prvima. Ljudi koje znam uvjeravali su me da kod nas neće biti interesa za takve ploče, da naš čovjek više voli da čita stihove”, zaključuje Arsen Dedić u intervjuu za hrvatske medije iz 1973. godine, piše B92.net.