Vedrog duha i mladalačke energije do samog kraja: Ko je ustvari bio Predrag Živković Tozovac

06.04.2021. | 12:34

Predrag Živković Tozovac, legenda narodne muzike, preminuo je danas u usljed posljedica korona virusa.

Veliki srpski kompozitor, tekstopisac, harmonikaš i pjevač narodne i folk muzike, rođen je 1936. godine u Kraljevu. Pjevač čiji nas je glas pratio kroz sreću i tugu decenijama, imao je veoma teško djetinjstvo, tokom kojeg je izgubio mnogo bliskih ljudi, prenosi Telegraf.rs.

Teško djetinjstvo

Njegov otac zvao se Svetozar, a majka Budimka. Svetozar je bio harmonikaš koga su svi poznavali po nadimku Toza. Otuda potiče i pjevačev nadimak Tozovac. On je u to vrijeme bio čuveni harmonikaš i držao je kafanu u Mataruškoj Banji, gdje je mali Predrag provodio često svoje vrijeme slušajući stare narodne pjesme.

U oktobru 1941. godine njemačka vojska je streljala njegovog oca, zajedno sa još nekoliko hiljada Kraljevčana. Ostao je sam sa majkom i bakom, za koju kaže da se lavovski borila kako bi porodici obezbijedila koliko-toliko normalan život. Kako je i sam govorio to su bile najstrašnije godine njegovog života, a potresne uspomene nikada nije uspio da izbriše iz sjećanja.

“Prošao sam dosta toga. Ovo jeste strašna stvar koja nas je zadesila, ali bilo je i gorih koje ne mogu da se porede. Okupacija 41. godine, zlo nad zlim. Niste smjeli na ulicu da provirite, policijski čas. Rođen sam u Kraljevu 1936. godine, a taj grad je bio najveće srpsko stradalište. Ja sam jedno od tih siročića koji su preživjeli. Oca su mi strijeljali, kuma koji je imao 12 godina. Strašna su to sjećanja”, govorio je pjevač svojevremeno.

Pjevač je često pričao o ovom užasnom perodu koji ni sam ne zna kako je preživio.

“Sa četiri godine sam ostao bez oca. Njega, teču i ujaka su strijeljali Nijemci. Kraljevo i Kragujevac su dva srpska Jasenovca. Žal za ocem nikad nije prošao. Njega se sjećam kao u snu. Ne daj bože da ste proživjeli tu okupaciju. Imao sam najsposobniju baku na svijetu. Da nije bilo nje, ne bih preživio. Ona se snašla, nikad nismo bili bez kačamaka. Ona me je naučila pjesmu ‘Višnjičica rod rodila'”, govorio je on za domaće medije. Nakon teškog odrastanja je otišao u Beograd s namjerom da završi Ekonomski fakultet.

Međutim, na harmonici koja mu je ostala od oca, počeo je da svira i zarađuje za hljeb svirajući na svadbama sa samo 10 godina. Tako počinje 76 godina duga karijera. Tek nekoliko godina kasnije završio je Višu komercijalnu školu u Beogradu.

Karijera

Započeo je saradnju sa poznatim kompozitorima narodne muzike kao što su Bane Popov, Duško Radetić i Dušan Karaklajić, te je na njihov nagovor počeo i sam da komponuje i pjeva svoje pjesme. Prvi EP objavio je u junu 1965. godine godine. Na njemu su se našle pjesme “Olistala šuma”, “Oči tugom prelivene”, “Kad povedem kolo moje”, i “Jesen stigla u naša sela”.

EP pod nazivom “Lijepa li si, Sarajčice mila” u prodaji se našao 1966. godine. Na njemu su, osim naslovne numere bile još tri pjesme “Ispod lipe kraj potoka”, “Zapeva mi, Šumadijo mila” i “Zašto te zavoleh”.

Započeo je saradnju s pjevačicom Silvanom Armenulić, pa su 1967. godine izdali zajednički EP sa četiri pjesme koji je objavio Izdavački zavod “Jugoslavija”. Sa pjesmom “Violino ne sviraj” nastupio je na Ilidžanskom festivalu 1969. godine, a tada se u prodaji pojavile četiri nove pjesme “A ja hoću, pa hoću”, “Nama brata dok ne rodi majka”, “U Moravu cure zagazile” i “Sviraj, sviraj harmoniko”.

U januaru 1970. godine je sa Bačkim Ciganima snimio četiri pjesme “Sviraj Ciganine”, “Kad odeš jednog dana”, te narodnu pjesmu “Lulo moja srebrom okovana”. Na Festivalu “Pesma leta '71” u Vranju otpjevao je pjesmu “Mirjana” koja je postala veliki hit.

U februaru 1972. godine snimio je pjesme “Šumadinac” i “Krčmo stara”, a u aprilu “Siromah sam, al’ volim da živim” i “Živim od danas do sutra”. Na Festivalu “Pesma leta” izveo je numere “Oči jedne žene” i “Mala Vranjanka”, a o njihovom kvalitetu dovoljno svjedoči činjenica da se rado slušaju i danas, četrdeset godina kasnije.

Veliki hit postala je i pjesma “Jeremija” koju je tadašnja vlast okarakterisala kao četničku, zbog čega je morao da ode iz Jugoslavije. Dvije godine je proveo kod prijatelja u Njemačkoj, a kada se vratio oduzet mu je pasoš. Sve to nije uticalo na popularnost koju je stekao, te je nastavio da nastupa, uprkos tome što je bio na “crnoj listi”. Album sa 12 najpoznatijih pjesama Predraga Živkovića Tozovca PGP je izdao 1974. godine. Na njemu su se našle numere “Vlajna”, “Mirjana”, “Violino ne sviraj”, “Jeremija” i druge.

PGP RTB je 1982. godine objavio njegov album “Voleću te do kraja života”. Osim naslovne pjesme na njemu su bile i “Ako me nekad sretneš”, “Lepa Nišlijka”, te “Ovamo Cigani” koja je za vrlo kratko vrijeme postala pravi kafanski hit. Albumi “Zaigrajte uz moje pesme” i “Ide Mile lajkovačkom prugom” objavljeni su 1988. i 1989. godine.

Početak devedesetih godina 20. veka obilježila je pjesma “Kako da ti kažem” sa istoimenog albuma koji je Tozovac objavio 1991. godine. Na njemu su bile i numere “Sanja”, “Jutro”, “Šumadija” i druge. Sljedeći CD objavio je 1995. godine pod nazivom “Ljubav je za sve godine”. U međuvremenu su brojne diskografske kuće objavljivale kompilacije najvećih hitova u njegovoj karijeri.

Izdavačka kuća PGP RTS je 1997. godine izdala CD “Tri majstora” na kome Tozovac, Cune Gojković i Miroslav Ilić izvode neke od svojih najljepših pjesama. “Mirjana”, “Vlajna”, “Prazna čaša na mom stolu” i druge našle su se na ovom CD-u, a pored njih i pjesme koje su pjevači otpjevali zajedno nadmećući se čija će interpretacija bolje da zvuči.

Posljednji studijski album Tozovac je objavio 2002. godine pod nazivom “Žena neverna”. Većinu pesama napisao je sam, dok je na tekstovima sarađivao sa Brankom Kamenkovićem. Na tom albumu našle su se i Tozovčeve interpretacije narodnih pesama “Opa, nina, nina, naj”, “Da zna zora” i “Beograde lele, lele!”. Tokom više od pola vijeka duge pjevačke karijere Tozovac je nastupao širom svijeta. Pjevao je na koncertima u bivšoj Jugoslaviji, te mnogim gradovima Evrope, Amerike, Kanade i Australije. Posljednji veliki koncert održao je 28. oktobra 2012. godine u prepunom “Sava centru”. Pred nekoliko hiljada svojih obožavalaca pjevao je više od tri sata.

Ljubavni život

U mladosti je važio za velikog zavodnika i boema. Iz vanbračnih veza ima dva sina. O svojim ljubavima veoma rijetko je govorio, jedina koju je pominjao je Biljana Ristić, jer je smatrao da se ona neće naljutiti zbog toga. Priznao je da je volio i jednu Mirjanu kojoj je posvetio istoimenu pjesmu.

Ipak, više od 35 godina živio je sa dvije decenije mlađom Emilijom, koju je zvao Mima. Jednom prilikom je izjavio da se mnogo vole, te iako nisu vjenčani, imaju najljepši brak na svijetu. Pjevač je tada izjavio da bi je oženio ukoliko bi ona to htjela. Na početku godine se oženio svojom ljubavlju Mimom. Za njihov odnos je govorio da je više od ljubavi.

Vedrog duha i mladalačke energije, ostao je do samog kraja.