Za male ljubitelje knjige: Ćirilično izdanje “Bajki” Oskara Vajlda pred čitaocima

07.08.2021. | 17:11

Čarobni svijet u kojem vladaju ljubav, mudrost i pouka oživljen je u ćiriličnom izdanju knjige “Bajke” Oskara Vajlda, koje je objavljeno na srpskom jeziku u izdanju izdavačke kuće “Laguna”.

Najmlađi čitaoci, ali i stariji, moći će da uživaju u ovoj zbirci bajki irskog velikana književnosti koje je na srpski jezik prevela Anika Dačić.

Iz “Lagune” su naveli da će čitaoci u ovoj knjizi pronaći čuvene bajke iz zbirke “Srećni princ” i druge priče, ali i manje poznate, a podjednako dragocjene pripovijesti iz zbirke “Kuća narova”.

“Iako ih je pisac namenio deci, u njima će bez sumnje uživati svi ljubitelji književne umetnosti. Čitaće zanimljivosti o Srećnom princu, koji se rastaje od svega što ima kako bi pomogao svojim sugrađanima, o Sebičnom džinu, koji uči da su ljubav i velikodušnost jedini put do istinske sreće, te o mladom Ribaru, koji će se toliko zaljubiti da će od sebe oterati dušu kako bi bio sa svojom voljenom “,  saopštili su iz “Lagune”.

Dodali su da “Bajke” Oskara Vajlda vrve od neobičnih likova, živopisnih mjesta i važnih pouka koje će mlade čitaoce navesti da drugačijim očima posmatraju svijet.

U časopisu “Gardijan” je navedeno da je Oskar Vajld vjerovao da život imitira umjetnost i da će nas baš zbog toga ove bajke dirnuti.

Naime, zbirka bajki “Srećni princ” Oskara Vajlda prvi put je objavljena 1888. godine. Vajld je bio poznat po promociji “umjetnosti radi umjetnosti”, ali je odlučio da napiše ove priče u didaktičkom formatu bajke. To mu je omogućilo da istraži teme koje su za njega bile bitne, poput homoseksualnosti, morala, estetike, engleske socioekonomske stvarnosti i još mnogo toga.

Kritičari su za Vajldove bajke govorili da su melanholične i često su ih upoređivali sa djelima Hansa Kristijana Andersena. Primjetno je da Andersenovi junaci moraju mnogo da trpe da bi zaslužili sreću, dok Vajldovi likovi često uzaludno pate. U vrijeme kada su objavljene, Vajldove bajke postale su veoma popularne kod čitalaca, ali mnogi tadašnji kritičari su bili neprijateljski raspoloženi prema ovom djelu. Jedna recenzentkinja je izjavila da “djecu nije briga za satiru, a dominantan duh ovih priča je satira – gorka satira koja se uveliko razlikuje od one Hansa Kristijana Andersena, kojeg pamtimo kao književnog uzora gospodina Vajlda”.

Vajld je rado odgovarao na kritike poput ove, pa je tada kazao: “Imao sam otprilike onoliko namjere da ugodim britanskom djetetu koliko sam morao da volim britansku javnost.” Za svoje priče je rekao da su “pisane ne za djecu, već za sve, od osam do 88 godina!”.

Jedna od priča u knjizi “Bajke” je i “Srećni princ”, kroz koju nam je Vajld opisao probleme kao što su usamljenost, otuđenost, nedostatak ljubavi i sreće, ali i njihov pronalazak. Zapravo one probleme sa kojima se susrećemo tokom svakodnevnog života. Bajka govori o tome kako težnja za moći i pohlepa mogu da uništite međuljudske odnose. Čitajući ovo djelo shvatamo da je ljudima važnija forma i spoljašnji izgled, te da niko od njih ne živi za jedini smisao života – za ljubav.