Zaštitni znak grupe: Bora Đorđević otkriva sve o pjesmi “Pogledaj dom svoj anđele”

30.08.2021. | 21:08

Pjesma “Pogledaj dom svoj anđele“ nastala je neobično, jer se sama pisala. Otišla je mimo moje volje, slike su same dolazile; nije baš najpravilnija rima, ali tako mi je došla, ispričao je frontmen “Riblje čorbe“ Bora Đorđević, u emisiji “Dok anđeli spavaju“, autorki Marini Rajević Savić.

“Pogledaj dom svoj anđele“ je pjesma kojom “Riblja čorba“ završava svaki svoj koncert od 1985, kada je objavljena na albumu “Istina“.

“Jako sam je dugo pisao kako bih bio sasvim zadovoljan svakom riječju. I onda je pjesma imala svoj život. Na svakom mjestu različito zvuči – različito zvuči kada bend svira, različito zvuči kada je pjeva hor i svira simfonijski orkestar, različito zvuči u razrušenom Vukovaru, gdje su u publici bila samo djeca, različito zvuči u Štrpcu na Kosovu i Metohiji”, kaže Đorđević.

Upravo u Štrpcu mu se povodom ove pjesme dogodila i neobična stvar – u ovoj varoši na vrhu Šar planine, Đorđević je, nakon koncerta otišao u garderobu da se presvuče. U garderobu je ušla Francuskinja, “pripadnica okupatorskih snaga“, kako Đorđević kaže, koja je tražila da još pjeva.

“Nikada nisam vidjela narod koji se smije i plače istovremeno, rekla je.

“Nećeš ni vidjeti; nećeš ni razumjeti taj narod”, odgovorio joj je on.

Đorđević se prisjetio i kako mu je u Beču na željezničkoj stanici hor Prvog srpskog pjevačkog društva otpevao “Pogledaj dom svoj anđele“ iz voza koji se upravo spremao da krene. Horisti su vidjeli Boru na peronu i spontano su počeli da pjevaju.

“To je bila potpuno nestvarna situacija. Na praznom peronu, stojim, gledam i plačem – slušam kako oni kao anđeli pjevaju. To je bio prvi put u istoriji austrijskih željeznica da voz kasni u polasku, jer kada se pjesma završila, pustili su da voz krene”, priča Đorđević.

Puno je bilo ubojitih scena u njegovoj karijeri, ali takvu snagu ima samo “Anđeo“, poentira sagovornik Marine Rajević Savić.

“Interesantno je da jedna ozbiljna pjesma bude toliko slušana. Čak postoji jedna grupa ljudi koja je htjela da predloži da ta pjesma bude srpska himna. Naravno, mi imamo našu himnu, ali to sam shvatio kao kompliment”, kaže Đorđević.

Šesti album “Istina” (od dvadeset koliko je ukupno izdala) Riblja čorba je izdala 1985, takođe pod neobičnim okolnostima. Prethodni album “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju“ izdat je u proleće 1984. i nije naišao na dobar odjek kod publike. Ni turneja koja uslijedila nije baš najuspješnija; mnogi nastupi su otkazani, a grupu su napustili Momčilo Bajagić (koji je osnovao svoju grupu i sa debijem “Pozitivna geografija“ ostvario znatan uspjeh) i Rajko Kojić.

Tada među članovima grupe pada odluka da urade novi album, “rokerskiji“, snažniji i angažovaniji. Kada su se, umjesto Bajage i Kojića, grupi pridružio Vidoja Božinović Džindžer kao prva gitara, poznat po brzim i atraktivnim solo dionicama, a kao druga gitara prvo Zoran Dašić Daša (kasnije osnivač grupe “Legende“), a potom Nikola Čuturilo Čutura i kada se bendu pridružio stari bubnjar Vicko Milatović (koji se vratio iz vojske), preduslovi za nastanak albuma su ispunjeni.

Odbijanje zagrebačkog Jugotona da se na albumu nađu pesme “Snage opozicije“, “Alo“, “Dvorska budala“ i “Pogledaj dom svoj, anđele“, navele su “Riblju čorbu“ da se okrene beogradskom PGP RTB i, uz asistenciju producenta Džona Mekoja, snimi album istina.

O pjesmi “Pogledaj dom svoj anđele“, Bora Đorđević je u intervjuu koji je svojevremeno dao srpskom rok novinaru Petru Popoviću za časopis “Rok“ rekao da, kada bi morao da se od svih pjesama koje je napisao morao da se opredeli samo za jednu, to bila upravo ta pjesma.

“Ona podrazumijeva sve! Ali znači i jednu veliku satisfakciju. Da nije bilo te numere, ne bi više bilo ni Riblje čorbe. Kada su Bajaga i Rajko otišli, nastao je proces naše opšte sahrane. To je ujedno bila prva pjesmu koju je vježbala nova postava. Čim smo je snimili, znao sam šta imamo u rukama. Ni za pedalj se nisam prevario u procjeni njene značajnosti. Kada su mi u ‘Jugotonu’ saopštili da ta numera iz stotinu razloga ne može da se nađe na ploči, odlučno sam rekao: ‘Ma ne dolazite u obzir!’ Stavio sam je odmah pod mišku, vratio se u PGP RTB i oni su je prihvatili, iako je i njima bila pomalo škakljiva. I danas, poslije toliko vremena, uživam dok je pjevam. Ona mi predstavlja više od pjesme i označava moj zaokret u pisanju tekstova. Postao sam malo čudniji, slobodniji i drugačiji nego u ostalim numjerama”, rekao je tada Đorđević.