Antibiotik može da bude više otrov nego lijek: Evo zašto ne biste smjeli da ga uzimate “na svoju ruku”

16.02.2019. | 21:40

Uzimanje antibiotika “na svoju ruku”, čemu su mnogi skloni zbog bola u grlu, kašlja ili sumnje na bakterijsku infekciju može da ima više štete nego koristi.

Prema riječima kliničkog farmakologa, profesora Slobodana Jankovića, neodgovarajući antibiotik i njegovo nepravilno doziranje štete crijevnoj flori, uzrokuju dijareju, truju bubrege i remete njihovu funkciju, a mogu da dovedu i do oštećenja kostne srži, jetre, nerava, vida, kostiju, zglobova…

– Praksa je pokazala da se postantibiotska dijareja javlja kod 10 do 20 odsto pacijenata – kaže profesor Janković. – To je zato što svi antibiotici remete crijevnu floru, posebno oni sa širim spektrom dejstva, a njih je većina. Pri tome, dužina primjene je najbitniji faktor koji utiče na to da se javi poremećaj crijevne flore, a ne “jačina” antibiotika kako se uobičajeno misli. Što je broj različitih bakterijskih vrsta na koje antibiotik djeluje veći i lijek se duže pije, neželjeni efekat na sistem za varenje je veći.

Kada se antibiotik pravilno dozira i ako pacijent ne pije druge lijekove sa kojima može da dođe do interakcije, efekat štetnog dejstva je minimalan.

– Postoji nekoliko grupa antibiotika koji se prilikom izlučivanja koncentrišu u bubrežnom tkivu i mogu da izazovu oštećenje bubrega, odnosno gubitak dijela funkcije ovih organa – kaže profesor Janković za “Novosti“.

– Zato je važno da pacijenti shvate značaj uzimanja dovoljne količine tečnosti, koje bi trebalo da se popije od jedan i po do dva litra dnevno. Tečnost sprečava da se lijekovi previše koncentrišu u bubrežnom tkivu i ispoljavaju toksične efekte. U najvećem riziku od oštećenja bubrega su osobe koje inače imaju odranije oštećenu funkciju bubrega, zbog dijabetesa, prethodnih infekcija, zastoja mokraće… Grupe antibiotika sa potencijalno najvećim toksičnim dejstvom na bubrege su aminoglikozidi, polimiksini i glikopeptidi i zato mogu da se primjenjuju samo u zdravstvenim ustanovama.

Nevolja kod uzimanja samopropisanih antibakterijskih lijekova je i u tome što pacijent ne zna pouzdano kako lijek djeluje, pa se često piju antibiotici protiv respiratorne infekcije iako on uopšte ne djeluje na disajne puteve.

– Takvo korišćenje antibiotika pravi dvostruku štetu – kaže naš sagovornik. – Prvo, bolest zbog koga je uzet neće biti izliječena, i drugo, antibiotik može ispoljiti svoja neželjena dejstva, od kojih je najčešće dijareja. Kad god se to može, antibiotik bi trebalo da se primjenjuje ciljano, na osnovu antibiograma, jer su rezultati liječenja tada najbolji. Istini za volju, veoma često se zbog hitnosti stanja pacijenta antibiotik mora odmah primijeniti i bez antibiograma, a za to je presudno iskustvo i znanje ljekara, izjavio profesor Janković za “Novosti“.

Prema riječima našeg sagovornika uzrok za masovnu zloupotrebu antibiotika je i u činjenici da oni kod malog broja ljudi izazivaju neželjena dejstva:

– Međutim, kada ipak dođe do neželjenih dejstava, ona mogu da budu i veoma ozbiljna, i mogu uključiti oštećenje kostne srži, jetre, bubrega, nerava, vida, kostiju, zglobova…