Crtež je dugačak čak 24 metra, širok je 11 metara, prostire se na površini od 264 kvadratnih metara, a kuriozitet je činjenica da je riječ o prvom umjetničkom poduhvatu ovog tipa na crvenoj zemlji na jednom teniskom terenu ikada.
Povod crteža pod nazivom “ŠLJAKAnje terena” i cjelokupnog projekta “Prvo očistimo sebe, pa pogledajmo druge”, nastao je iz želje da se pruži podrška najboljem teniseru svijeta i da se pokaže da u Srbiji postoje ljudi koji vrednuju sve što Novak Đoković radi i čini za narod i ne zaboravljaju njegova djela uprkos izazovima sa kojima se teniser susreće.
“Novak je čovjek koji ima izuzetan sjaj. On pohodi naše snove i svima nam je motivacija. Teško je naći tako velike riječi koje bi ga opisale. Citiraću ovom prilikom mog prijatelja Srđana Timarova, koji je rekao sljedeće: ‘Svi vi koji nemate dara da sagledate njegovu svjetlost, ostaćete tamo, u mraku njegove sjenke.”
“E, to je Đoković”, govori Josifovski, kome je za crtež na šljaci bilo potrebno šest sati neprestanog, ali zabavnog, rada. Naime, od ponoći, kada je izašao na teren broj dva u TK Đukić, sve do šest časova ujutro, “Pijanista” je “šljakao”, pazeći na svaki detalj brižljivo osmišljenog dizajna.
“Kao dijete trenirao sam tenis, bila je to 1997. godina, što je gledajući na ogromnu popularnost fudbala i košarke među mojim vršnjacima, drugima bilo nekako čudno. Poslije svakog treninga bilo je obavezno čišćenje terena i ravnanje podloge. Tada sam naučio da je to čišćenje vrlo bitno da bi se tu na terenu, pokazala vještina i sportsko viteštvo. Za mene su sportski tereni zauvijek ostali neka vrsta svetilišta, gdje vlada sportski duh i gdje se za pobjedu bori časno”, rekao je autor.
“Postoje oni koji ne poštuju dovoljno rezultate i smatraju sebe dostojnim da komentarišu i omalovažavaju najbolje među nama, posebno oni koji su rođeni na zapadu. Na njihovu nesreću, a našu sreću, desilo se da mala balkanska Srbija iznjedri jednog velikog šampiona u tenisu, najboljeg na svijetu, Novaka Đokovića, kakvog bi inače ‘trebalo’ da imaju samo zemlje koje misle da su dobile pravo da upravljaju svijetom, jer se u njima uvek rađaju najpametniji i najjači ljudi. Tako barem oni misle. I u svojim naporima da objasne kako su oni uvijek i u svemu u pravu, a ne Novak, stvari su prevršile mjeru”, ističe on.
On dodaje da je izašao na teren od šljake, sa četkom u ruci da malo šljaka.
“Kao što rekoh sportski tereni su magična mjesta, kao i čarobna ogledala, a kada se izglancaju govore istinu i samo istinu. Još je bio mrak, što mogu da potvrde i satelitski snimci, kad je na terenu sinuo Novak. Uskoro je izašlo i sunce da mu se pokloni. Istina je dakle da planetom vlada Đoković, jedini i prvi, a zvijezde su to još odavno znale. Eto koliko četke mogu da budu važne i kakav je značaj pročišćenja, ne samo za sport. Čovjek koji daje svoje srce i onima koji mu zvižde. Malo je reći pobednik, ambasador, humanista, dobrotvor i čovjek za ponos nacije. Iskreno, žao mi je tih mučenika što se kamenjem na njega bacaju. Samo psi znaju, kako je to teško lajati na zvijezde”, rekao je Josifovski.
Cjelokupna izrada crteža odvijala se dosta brzo, iako je vremenski bilo ograničeno na period tokom noći, zbog svjetlosti reflektora pored terena i činjenice da se po takvom osvjetljenju bolje uočavaju nijanse i detalji koji čine portret na šljaci.
“Možda je i najteži dio bio iscrtavanje celokupnog prostora po unaprijed zamišljenoj šemi. Za to mi je trebalo preko sat vremena. Poslije sam uradio konture, a zatim se okrenuo detaljima. Najzahtjevnije je bilo crtanje očiju, nosa, usta, sjenčenje lica i na kraju ponosite majice. Za Novakovu kosu je moralo da se upotrebe dodatni džakovi šljake, kako bi se što vjernije iznijansirala da bude tamnija i uočljivija. Sve je rađeno uz pomoć četki. Iako mi je bilo prvi put da ovako nešto radim, vjerovao sam da ću uspjeti, jer Novak je velika inspiracija i velika je čast biti u prilici da se nešto učini za njega, tako da mi nije bilo teško da dam sve najbolje od sebe i završim svoje djelo”, rekao je Josifovski i zahvalio se domaćinima iz Teniskog kluba Đukić, koji su mu dali na raspolaganje sve što mu je bilo potrebno, a posebno prijateljima koji su bili uz njega cijelu noć i svesrdno mu pomagali.
Kao sljedeći korak ovakvog jednog projekta Josifovski ističe da mu je želja da to bude konceptualna izložba portreta na terenima Rolan Garosa u Parizu ili nekog sličnog velikog međunarodnog turnira na šljaci, kako bi se i tamo prenijele poruke o važnosti međusobnog poštovanja i uvažavanja, piše Tanjug.
